Obje su se trčanjem počele baviti sa 17 godina i obje će nas danas (14.30 sati) predstavljati na olimpijskome maratonu u Riju. No tu sve sličnosti između Marije Vrajić Trošić (39) i Matee Matošević (27) prestaju.

Marija je jedna od najboljih svjetskih ultramaratonki, utrke na 100 km ili na 24 sata sasvim su joj normalne. Matea se na maraton prebacila tek lani, a dotad je trčala 3000, 5000 i 10.000 metara.

- Trener je uvijek tvrdio da sam kao stvorena za maraton, ali meni se ta ideja nije sviđala. Tek kad je izašla norma, zaključili smo da je dohvatljiva - kaže Matea.

I već na prvome maratonu u Zagrebu istrčala je olimpijsku normu. Zapravo, obje su tek naknadno saznale da su upale na olimpijsku utrku jer je norma naknadno pomaknuta s 2:42 sata na 2:45.

- Zajedno smo se vraćale s treninga i, dok sam vozila, stigla mi je poruka od trenera. Prvo sam bila u šoku, nisam vjerovala, tek kad su počele stizati poruke i od drugih, shvatila sam da je istina - prisjetila se Matošević, koja trčanje posljednjih mjeseci popularizira snimajući videoblogove, koje možete vidjeti na YouTubeu.

- Na ideju sam došla zajedno sa sponzorima jer se sve više ljudi bavi trčanjem, a ja početnicima pokazujem kako treniram, što jedem... - objasnila je Matošević, čije su prijateljice također počele s trčanjem vidjevši njene uratke.

Marija će idućeg mjeseca napuniti 40 godina i najstarija je od svih hrvatskih olimpijaca u Riju.

- Malo mi je čudno, ali mislim da dobro nosim te godine, osjećam se bolje nego s 20, ali sviđa mi se to što se po nečemu ističem. Samo se nadam da neće doći do naglog pada - kaže Vrajić Trošić, koja se vidi i za četiri godine u Tokiju.

- Ma namjeravam trčati do pedesete, haha...

Iako je prvenstveno ultramaratonka, ne misli da će joj zato biti lakše dobro istrčati “samo” 42.195 m, jer je na tako dugačkim relacijama najvažnija izdržljivost, a za maraton je potrebna i brzina.

- Sve je to individualno, tko se bolje gdje snalazi. Ja sam istrčala 10-15 ‘stotki’, a o olimpijskome maratonu počela sam razmišljati tek preklani kad sam vidjela da je norma dostižna - kaže Marija, koja na dan u prosjeku pretrči oko 25 kilometara, odnosno oko 10.000 na godinu, a mrzi hodati, trči čak i do trgovine.

Unatoč iskustvu, prije odlaska u Rio “prala” ju je velika nervoza.

- Molila sam Boga da stanem na poskoka, haha! Pod stresom sam jer se bojim lošeg rezultata, a imam samo jednu priliku. Za sportove izdržljivosti potrebno je puno rada, višesatna iscrpljivanja, zato molim naciju za razumijevanje - kaže skromna i otvorena Marija.