Vidite ovu garažu poviše naših kuća? E, tu vam je Petra, kao mala, cijeli dan lupala lopticom o zid. Kad je bilo ružno vrijeme i nije mogla na trening, uzela bi reket, lopticu i satima vježbala. Eto, upornost joj se i isplatila, kaže nam Petrin susjed Ante Vojnović.
POGLEDAJTE VIDEO:
U Dućama smo. Omaleno mjesto nedaleko od Omiša, prepoznatljivo po pješčanim plažama, kakvih se ne bi postidjela ni najmondenija svjetska središta. Ispred kuće gdje je Petra Martić napravila prve korake također pijesak. Tu je živjela sve do desete godine, kad se preselila u Split.
Tu su živjeli baka Marija i djed Jakov, koji su, dok su bili živi, gledali svaki Petrin susret. Puno je toga prošla Petra, kad je imala malo manje od dvije godine ostala je bez strica Mladena, koji je poginuo kao pripadnik Četvrte gardijske brigade. Nekoliko godina kasnije ostala je i bez oca Nenada, koji je stradao u prometnoj nesreći. Otac je bio taj koji ju je prvi odveo na tenis i usadio joj ljubav prema ovom sportu.
- Oca sam izgubila kad sam imala pet godina, bila sam mala i nisam bila svjesna. Mama je sve to junački podnijela, izgurala nadljudskom snagom. To mi je posebni motiv da uspijem, da napravim nešto veliko te obitelji donesem veselje i radost nakon silnih patnji - rekla je Petra Martić.
Mama Sandra je uvijek bila uz Petru, vodila je čvrstom rukom kroz trnovit put i Petra je danas ponos svih nas, ponos hrvatskog tenisa. I kad danas nakon 14 sati izađe na teren u Roland Garrosu, 1800 kilometara južnije, u njezinim Dućama svi susjedi stat će uz televizor.
Susjedi nam otkrivaju i kako šjor Antu ne može ništa odvojiti od ekrana kad igra Petra, ne ide ni u zahod, a baš prije nekoliko dana inozemni gosti morali su čekati na dogovor o apartmanu jer je Ante čekao da završi Petrin meč. Tako će biti i danas kad će Ante sjesti i gledati svoju ljubimicu. S druge strane bit će Čehinja Marketa Vondroušova (19).
- Ma kakva Vondrušova, dobila ju je dva puta ove godine, dobit će je Petra opet, sigurno, a vjerujem da neće stati ni na polufinalu. Ja vjerujem da će otići do kraja - kaže nam ponosni susjed Ante.
Malo ćemo se nadovezati na Antin statistički podatak te prisnažiti da su Čehinja i Petra igrali četiri puta - sva četiri puta pobijedila je Petra. Pa da budemo još optimističniji uoči današnjeg meča dodat ćemo i da je u ta četiri meča Čehinja osvojila samo jedan set. Eto, neka osvoji i danas. Taj jedan set. Nećemo se buniti... Koga briga 2-0 ili 2-1... Ajmo, Petra!
- Petru znam otkad se rodila, uvijek je bila živo i pristojno dijete. Mi smo je zvali ‘Pero’, pomagala nam je uvijek kad bi trebalo. Skočila bi do prodavaonice, ma sve što treba. I danas je se sjećam kako bi trčala na prstićima, nije trčala na punom stopalu, nego baš na prstima, to joj je bio zaštitni znak, prisjeća se susjed Ante.
Petra je oduvijek bila miljenica mjesta. I danas, kad istrči na teren Pariza, njena omiljena grada, budite uvjereni da će svi mještani biti uz TV.
- Ma ona je krasna cura, nije što je naša, nego stvarno je - priča Ante i nastavlja:
- Uporna je, nije se predavala ni kad je prije dvije godine imala velikih problema s ozljedama i pala na 662. mjesto WTA ljestvice. Sad je zdrava, u formi je, i nadam se da će otići što dalje. Nego, sve je to dobro, samo dajte, apelirajte da se organizira TV prijenos, tko će opet cijeli meč pratiti preko teleteksta?! Da, kad ne mogu gledati na televizoru, onda okrenem teletekst, stranicu 661 i gledam. Sramota je da je cura tako daleko odmakla, a da je ne možemo gledati.
Petra je danas na pragu ulaska među 20 najboljih igračica svijeta. Ona je tri pobjede udaljene od uspjeha za koji smo mislili da se nikad neće ponoviti, od osvajanja Roland Garrosa.
Kad je Iva Majoli osvojila Roland Garros, a bilo je to 1997. godine, Petra je imala svega šest godina i prolazila kroz teško razdoblje tragične pogibije oca.
- Petra je zaslužila četvrtfinale, ali tu ne smije stati, ne smije se zadovoljiti, nego probati korak dalje. Vondroušova je mlada igračica i ovo je velika prilika za Petru da dohvati polufinale. Sretna sam jer je jedna hrvatska tenisačica ponovila moj rezultat od prije 21 godine - rekla je Iva Majoli.
A upravo je četvrtfinale Majoli prije 21 godine bilo jedno od najdramatičnijih u povijesti. Iva je gubila 7-5 i 4-0 te je uspjela okrenuti meč. A to mogu samo najsnažnije i psihički najstabilnije tenisačice. Tu snagu danas vidimo u Petri. Jer kad je protiv Kanepi onako okrenula meč, može napraviti čuda i protiv Vondrouševe.
I stoga, Petra, izađi danas na teren i znaj da nisi sama. S tobom će, kao s Goranom 2001. godine, igrati cijela Hrvatska. Bit će to igra i za sve nedaće koje su je pratile, za sav trud i znoj koji je prolila kako bi stigla do četvrtfinala Pariza.
A i sami znate kako je u ženskom sportu, gdje se očevi moraju silno “laktariti” kako bi kći uspjela. Petra je uspjela bez ikakvog “laktarenja”, uz pomoć majke, koja je uvijek bila uz nju. Iako, znala je reći koliko joj otac nedostaje.
- Očevi su puno pomagali mojim kolegicama tenisačicama, to je istina. Isto je istina da se to u većini slučajeva nije pokazalo dobrim. Otac mi nedostaje, ali ne kao trener, nego kao tata - znala je reći Petra.
U životu je prošla sve teške prepreke, prošla je trnoviti put od male, pristojne i sjajno odgojene djevojčice iz Duća do djevojke koja se danas bori za ulazak u polufinale Roland Garrosa. I zato, Petra, glavu gore i kako god završio meč, ti si bila i ostala naš ponos. Sretno...