Realizacija je ove sezone ogroman jako velik problem za Rijeku. Napad je zakazao u europskim utakmicama protiv Olympiacosa i AEK-a koje su završile minimalnim porazom za bijele s Rujevice, ali i u neuspjesima u HNL-u protiv Slaven Belupa i Istre.

Matjaž Kek stoga je s pravom slijegao ramenima upirući prstom na napadače koji ne pokazuju golgeterski instinkt kakav su imali u prošloj, trijumfalnoj sezoni i govoreći kako nemaju sreće. Ali jednom su svi promašaji morali doći na naplatu... Pa i imali su sreće.

Golove kojima je donio prvu pobjedu hrvatskom prvaku na gostovanju u Europskoj ligi (3-1), protiv Austrije na kultnom Ernst-Happelu u Beču, donio je baš Mario Gavranović, čovjek koji je posljednjih dana ljetnoga prijelaznog roka koketirao s Dinamom i koji se zbog toga našao pod paljbom riječkih navijača.

Rijeka je u austrijskoj prijestolnici djelovala iznimno koncentrirano i zabila je golove iz prva dva udarca u okvir. Sjajan su posao Gavranoviću u pripremi golova odradili Filip Bradarić i Maxwell Acosty, pokazavši kako treba igrati u Europi. Bez straha i s punom koncentracijom. Malo su se povukli u nastavku, i primili taj gol, no zadržali su mirnoću i preko Zorana Kvržića potvrdili pobjedu.

Mogli su Riječani, ruku na srce, imati nešto bodova nakon prva dva kola jer imali su igru i protiv AEK-a i protiv Milana, pa smo nakon San Sira s pravom govorili kako "provociraju sreću koja se mora vratiti". I vratila se, baš protiv bečke Austrije koja je - uz dosta sreće - eliminirala Dinamo pred vratima Lige prvaka 2013. i Osijek u istoj fazi Europske lige ove sezone.

Sada je sasvim jasno da se Rijeka može potući sa svima u ovoj skupini, pa i s Milanom. Slijedi joj revanš s Bečanima na Rujevici nakon kojega bi, prikažu li ovakvu igru i upišu nova tri boda, praktički ugasile sve nade Austrijancima u nastavak natjecanja. Zašto ne, uostalom, vjerovati u europsko proljeće našeg prvaka? Sve je moguće...