Svi koji smo tvrdili kako je momčad Hajduka puno kvalitetnija od rezultata koje postiže u ovoj sezoni te kako joj treba samo mali impuls da takvo mišljenje i opravda na terenu, napokon smo došli na svoje. A onaj nužni impuls donijeli su prije svih povratnici Lovre Kalinić i Marko Livaja, upravo su njih dvojica na Rujevici napravili razliku, svoje suigrače učinili sigurnijima i boljima, i na koncu su i presudili pitanja pobjednika u utakmici važnoj za borbu za Europu.
- Jedna utakmica nipošto nije mjerilo, ali kad dođeš u Rijeku s čvrstim gardom i iskontroliraš utakmicu od prve do zadnje minute, onda je to to. S nekoliko novih igrača Hajduk je dobio kvalitetu i iskustvo, a s kvalitetom i iskustvom diglo se samopouzdanje i kvaliteta i svima ostalima. Livaja je radio razliku u napadu, s njim je proigrao i Umut, a s pravim i opasnim napadom profitirala je i obrana, kojoj je puno lakše igrati kad je suparnik koncentriran na branjenje svoga gola, umjesto napadanja protivničkog.
- Pogotovo kad na golu imaš pouzdanog Kalinića koji je poskidao sve što obrana nije zaustavila. Ponavljam, jedna utakmica nije i ne može biti mjerilo, ali čini mi se da je s par novih igrača jako podignuta kvaliteta cijele momčadi - kaže nekadašnji igrač Hajduka Aljoša Asanović, koji se poput Kalinića i Livaje i sam vraćao iz inozemstva na Poljud.
I pomagao suigrače učiniti boljima! Posebno je bio vrijedan njegov povratak u ljeto 1994. godine, kada se nakon četiri godina inozemstva vratio i pomogao u osvajanju duple krune i plasmanu u četvrtfinale Lige prvaka. Pa iako Hajdukova djeca diljem Europe igraju ozbiljan nogomet i u ozbiljnim klubovima, poput Perišića, Kalinića, Pašalića, Vlašića, Bradarića, Bašića, Grbića... teško je očekivati da se nešto slično može ponoviti.
- Bilo je to drugo vrijeme, drugo okruženje, a svako vrijeme nosi svoje i teško je raditi usporedbe. Kad smo se Vulić, Štimac, Gabrić, Vučević... vratili, bila je to momčad sastavljena od 20 domaćih igrača, s domaćim trenerom. Danas su granice Europe otvorene, puno igrača mijenja sredine, pa je tako i kroz Hajduk u zadnje vrijeme prodefiliralo puno nekvalitetnoga kadra iz inozemstva. Ne bih imao ništa protiv da su dovedeni i plaćeni kvalitetni frajeri koji su bolji od naših, domaćih mladih igrača, frajeri koji će raditi razliku na terenu, ali takvi nisu dovođeni. A poznato je, i to me posebno boli, da su strani igrači na Poljudu uvijek bili bolje tretirani od nas domaćih – naglašava Asanović.
Pa iako je daleko od Poljuda, Asanoviću je jasno gdje leži najveći problem Hajduka, a to je kontinuitet koga kronično nedostaje na svim razinama.
- Hajduka već dugi niz godina prati hipoteka financijske nestabilnosti, i dok god je tome tako, oni koji vode klub prisiljeni su raditi kompromise i zaokrete. A svaki novi zaokret znači i novi predsjednik, sportski direktor, trener... I svima njima treba vrijeme da naprave neke stvari po svom. Tako i ovi ljudi koji su sada na Poljudu, treba im dati vremena i prostora da vidimo u kojem to smjeru ide, a ne ih mijenjati nakon mjesec dana - kaže Asanović i dodaje:
- Mi smo takva sredina, od euforije do depresije dijele nas dva tjedna. Ili smo nakon dvije pobjede u euforiji i mislimo da ćemo pomesti sve do kraja, ili smo nakon dva poraza u depresiji i ništa nam ne valja i nikad neće ni valjati. Strpljenje je krucijalno u ovom poslu. Normalno je da svaki novi trener traži igrače koji mu odgovaraju, da svaki novi sportski direktor radi kadrovsku križaljku po svom, kao i da svaki novi predsjednik vodi klub onako kako on smatra da je najbolje i da je baš to pravi put za povratak tamo gdje nismo bili sad već više od 15 godina. Ako nemamo strpljenja, onda ćemo se i dalje vrtjeti u krug.
Osim što su donijeli kvalitetu, povratnici poput Livaje i Kalinića koji su se morali odreći znatnog dijela svojih primanja, i tim su potezom pokazali svoju ljubav i privrženost klubu.
- Kod nas je omiljena zabava brojati tuđi novac i upravljati tuđim životima, a nije to baš tako ni jednostavno ni lako kako se na prvu čini. Svi ti momci imaju svoje karijere, svoje obitelji, kao i svoje obaveze. Svaki od njih ima svoju priču i nikome ne treba sugerirati u kojem smjeru će ići njegova karijera. Lako je sa strane biti pametan i misliti da si bolji igrač i trener, da sve znaš puno bolje nego oni koji su unutra svaki dan. A sve to stvara poseban pritisak.
- Naravno da nije lako preživjeti taj pritisak koji sa sobom nosi igranje u Hajduku, ali igranje u Hajduku je i velika privilegija. Teško je kad izgubiš utakmicu i kad te svi kritiziraju i vrijeđaju, ali kad dobiješ utakmicu, pogotovo neku veliku, onda si na krovu svijeta. I tko se ne može ili se nije spreman nositi s tim pritiskom, ne treba mu zamjeriti, jednostavno, taj nije za Hajduk i neka pronađe neki drugi klub u kome će mu biti lakše. Većina momaka koji su odrasli ovdje i koji su uspjeli i u svijetu znaju kako se nositi s tim pritiskom jer žive s njim svaki dan. I oni i njihove obitelji, rodbina, prijatelji...
Asanovića je posebno oduševila kvaliteta i izvedba Marka Livaje.
- Meni je na svakoj utakmici važan početak, prvi dojam, prvi dodir lopte, govor tijela... To mi puno govori o tome kako su igrači spremni, kako su ušli u utakmicu, kakvi su u odnosu na protivnika... Čim sam vidio Livajin prvi pas, ono kad je servirao zicer Umutu, vidio sam da je to to. On ima taj osjećaj za ulazak u međuprostor, zna kad raširiti, kad se ponuditi, kad dodati iz prve, kad zadržati loptu... Ima tu jako puno detalja koje ne vide svi, a koje Livaja jako dobro radi.
- Sjetite se kako je fantastično petom gurnuo u priliku Kačaniklića, kako je odigrao dupli pas i servirao Umutu zicer za gol... Čim u momčadi imaš jednog tako kvalitetnog pojedinca, pa još Kalinića, Fossatija, Simića, Umuta... odmah je gušt i gledati utakmicu. A moram priznati da sam baš guštao gledati jadranski derbi, da to napokon i s Hajdukove strane izgleda baš onako kako treba – zaključio je Asanović.