Na natjecanjima poput Eura ne traže klubovi igrače (najbolji su, uglavnom, odavno kupili koga su htjeli), nego igrači traže klubove. Ovaj je turnir velika šansa za relativno nepoznate igrače, iz reprezentacija poput Austrije, Poljske, pa i Hrvatske. Euro je Pranjićeva životna prilika. Kaže se da svijet gleda sve lige, da se o svima sve zna. Ali, koliko god kupci pratili zbivanja, Pranjiću bi mnogo više značile četiri izvrsno odigrane utakmice na Euru, nego cijela sezona u Nizozemskoj.
Mi nemamo igrače top klase. Imamo odlične i dobre. Prilika je to i za Petrića, Budana, Pletikosu, Šimunića, dok bi Modrić dobrim igrama mogao učvrstiti svoju poziciju i na tržištu i u klubu. Naravno da se Modrić ne može preprodati ovog trenutka, ali odigra li dobro na Euru, klubovi poput Barcelone mogli bi ga pokušati otkupiti već nakon prve godine u Engleskoj. Ili čak tijekom prve sezone u Tottenhamu.
Upravo to, životne prilike, učinit će Hrvatskoj ionako najtežu utakmicu u skupini još težom. Hrvatska je kvalitetnija, ali osim što je naša javnost motivirala Austrijance tretirajući Hrvatsku kao velikog favorita, ne treba zaboraviti da igramo protiv domaćina. Strah od sudaca nije pretjeran. Imaju suci načina da pomognu tako da im se ne može reći da su suparnika baš pokrali. Mi, agenti, ćemo Euro iskoristiti da bismo se družili. I međusobno, i s klijentima. Konkretnog posla neće biti jer su igrači izolirani. No vodit ćemo poslovne partnere na utakmice. Mi Euro doživljavamo kao praznik, a ne radno mjesto.