Budan nije zaslužio kritike. Ne samo zato što, da je zabio gol (a malo je nedostajalo), nitko ne bi pričao da po ulasku u igru ni jednom nije sprintao prema braničima. Stvar je u tome da je Olić dominirao terenom cijelu utakmicu. I, tko god da je ušao umjesto Olića, bio to Budan ili Klasnić, ne da ne bi pokazivao takvo htijenje, nego su to različiti tipovi igrača. I Budan i Klasnić su oportunisti. Nisu hitri kao Olić, nemaju njegovu motoriku, ali to što se od njih ne može očekivati da trče kao Olić ne znači da se ne zalažu. Oni čekaju šansu za gol, rade sve što je potrebno da budu u prilici zabiti, a često i zabijaju. Nakon utakmice s Austrijom, iz koje je lijepo pamtiti samo rezultat i prvih 20 minuta, jasno je da je Hrvatska kvalitetna momčad. Naime, utješno je što smo igrali ispod svojih mogućnosti! Igrali smo loše, ali smo ipak pobijedili. To mogu samo dobre momčadi. Njemačka nema izrazito slabu točku. Ima tradicionalno teške, spore stopere. Mudriji su od poljskih, pa se bolje postavljaju. Ali eto, ako “elf”, prema mom mišljenju uz Nizozemsku glavni favorit za naslov, ima iole slabu točku, onda su to spori stoperi. S druge strane, ni mi nemamo neku ekstremnu slabost.
No jedino je pitanje da li je utakmica s Austrijom bila samo loš dan naših ili momčad nije u formi, pa će se mučiti cijeli prvi krug turnira. I, odigra li Njemačka kao protiv Poljske, a mi budemo imali indisponiranih igrača kao protiv Austrije, neće biti dobro.