Uvijek dajem sve od sebe pa i više od toga. Pravi ljubitelji nogometa to cijene, no neki baš i ne, govorio je Ivica Olić prije godinu dana kad mu reprezentativna karijera nije baš bila na vrhuncu. Bio je peti napadač, ispred su bili Eduardo, Mladen Petrić, Boško Balaban i Igor Budan, a dolazio je i Nikola Kalinić. Navijači su navikli gledati driblinge, atraktivne golove, njega zato nisu voljeli. Pogotovo nakon “izleta” u “Fontanu”, to je bio konačan harakiri.
- Čak sam se bavio mišlju da se oprostim od reprezentacije, pitao sam se ima li sve to smisla - pričao je tada Ivica Olić.
Tri godine nije zabio za reprezentaciju, mnogi su se pitali zašto nije još jednom razmislio.
- Ola je naš veliki adut. Istina je da ne zabija, ali on napravi toliko toga dobroga da se njegov učinak ne mjeri golovima - branio ga je tada izbornik Slaven Bilić.
I onda je zabio dva gola Slovačkoj u Rijeci, postao ponajbolji igrač HSV-a, a i hrvatski navijači opet su ga prihvatili, opet je postao ljubimac. Svaku utakmicu gine, trči, uzima lopte i javnost je opet okrenula palac gore, odjednom je opet ljubimac nogometne nacije.
- Osjećam se odlično, igram najbolje u karijeri. Jedina mi je želja vratiti respekt hrvatske javnosti - pričao je zimus Ivica Olić, a to je definitivno uspio.
Ako ne prije, onda 8. lipnja 2008., šest godina nakon one veličanstvene večeri 8. lipnja 2002. kad je ušao u igru i slomio Italiju na SP-u u Japanu i Koreji. I otada nismo pobijedili na velikim natjecanjima, sve do nedjelje i 8. lipnja 2008. kad je Ola opet bio junak.
OLA NACIONALE - KARIJERA
2003. - S Dinamom je postao prvak i najbolji strijelac lige. Otišao je u moskovsKi CSKA za pet milijuna eura, a njegov transfer bio je praćen mnogim kontroverzama.
2004. - U prvoj sezoni osvojio je ruski Superkup i zaigrao za reprezentaciju na Euru. Promašio je veliku šansu protiv Švicarske za pobjedu i završio na klupi.
2005. - Sezona karijere, osvojio je rusko prvenstvo i Kup, Kup Uefe i europski Superkup. Protiv Brazila u Splitu teško se ozlijedio i pauzirao više od šest mjeseci.
2006. - Osvojio dvostruku krunu u Rusiji. Igrao i na SP-u, ali kod Cice nije bio u prvome planu. Došao je Bilić, a Olić je pobjegao u Fontanu i pao još niže u hijerarhiji napadača.
2007. - Postao je jedan od glavnih igrača HSV-a. I u reprezentaciji je ponovno postajao jedan od Bilićevih udarnika. Zabio je i na Wembleyu, otišao u orbitu.
2008. - U svim je utakmicama bio jedan od naših najboljih igrača, a ozljedom Eduarda učvrstio je mjesto u prvoj momčadi. Opet je postao ljubimac navijača.