Iz Brazila stiže najnevjerojatnija nogometna priča, za koju bi bilo čudno da uskoro ne dobije svoju filmsku ekranizaciju. Proglašen kao najveća nogometna varalica, Carlos Henrique Kaiser, koristio je svoje glumačke sposobnosti i trikove kako bi postao nogometna zvijezda.

Brazilski Kaiser činio je sve kako bi zavarao ljude u svoje nogometne kvalitete, iako nikad nije ni bio nogometaš. Koristeći svoju britkost, lukavost i snalažljivost, Henrique je izgradio 20-godišnju nogometnu karijeru kao profesionalni napadač, a da pritom nikad nije zabio niti jedan gol.

Kaiser je osmislio strategiju početkom 80-ih godina prošlog stoljeća tako što se sprijateljio s najpoznatijim brazilskim nogometašima poput Romarija, Branca, Ricarda Roche i mnogih drugih. Kad god bi potpisali nove ugovore, uvjerili bi svoje klubove da pruže priliku 'talentiranom' Henriqeu u obliku tromjesečne probe.

Odmah po potpisivanju ugovora, Kaiser bi se bacio na treninge kako bi se doveo u formu. Tako bi sljedećih nekoliko mjeseci trčao krugove tijekom dana, a preko noći bi 'partijao' po Riju oslanjajući se na svoj status profesionalnog nogometaša kako bi zadivio žene.

'Glumio sam ozljede i posjećivao liječnike'

Nakon prvog mjeseca Kaiser bi nastupio na utakmici, a svoj plan je objasnio za Globo.

- Kad bi mi netko dodao loptu, puknuo bih ju što dalje. Onda bih se uhvatio za zadnju ložu u agoniji pa bi sljedećih 20 dana proveo na liječničkim pregledima. Tada nije bilo magnetske rezonancije pa su mi morali povjerovati.

Za vrijeme ozljede Kaiser je radio na tome da postane popularan među svojim suigračima.

- Tad igračima nije bilo dozvoljeno da napuštaju hotel prije utakmice. Zato bi nekoliko dana prije stigli u hotel, ja bih unajmio nekoliko soba i doveo nekoliko žena koje su tamo pričekale moje suigrače. Kad su igrači došli, nisu ni trebali napustiti hotel da upoznaju žene - rekao je lukavi Brazilac.

Neki su ga ipak 'pročitali'

Većina trenera i liječnika smatralo je da Kaiser jednostavno nema sreće, ali neki su vidjeli kroz 'fasadu'. Kad je bio u Botafogu početkom 90-ih, Kaiser je često nosio veliki mobitel. Koristio ga je za duge razgovore na engleskom sa stranim klubovima, koji se za njega interesiraju. Bilo je lako prevariti njegove suigrače, jer nijedan od njih nije govorio engleski, ali klupski doktor je. Brzo je shvatio da Kaiserov engleski nije imao nikakvog smisla. Jedan dan dok se brazilski varalica tuširao, liječnik je provjerio njegov mobitel za koji se ispostavilo da je igračka.

Nakon takvih incidenata, Kaiser bi se jednostavno prebacio u neki drugi klub u kojem bi ponovio svoju uspješnu formulu. Osim Botafoga igrao je u još nekoliko velikih brazilskih klubova poput Flamenga, Vasca, Palmeirasa i Fluminensea.

Dočekalo ga je neugodno iznenađenje - morao je u igru

Kad je bio u Banguu u kojem se također oporavljao od 'ozljede', Kaisera je dočekalo neugodno iznenađenje - trener ga je uvrstio u prvu momčad.

- Trener me uvjerio da ću sjediti na klupi, ali je momčad gubila te mi je trener najednom rekao da se zagrijem za igru - rekao je Kaiser, koji je ulazeći u igru morao brzo nešto smisliti.

- Primijetio sam da su navijači vrijeđali vlastite igrače. Stoga sam se popeo na ogradu i verbalno se sukobio s navijačima.

Kaiser je dobio crveni karton, klupski predsjednik Castor de Andrade je bio bijesan i zatražio je objašnjenje. Lukavac je znao što odgovoriti.

- Prije nego što kažete išta, poslušajte me. Bog mi je dao oca koji je preminuo, ali mi je dao još jednog. I nikad neću dopustiti nikome da mom ocu govori da je lopov, ali navijači su govorili upravo to. Zato sam intervenirao - rekao je Kaiser pokazavši prema De Andradeu, koji mu je produljio ugovor na još šest mjeseci.

Muljao navijače i na predstavljanju u Ajacciou

Nekoliko godina kasnije Kaiser je imao najveći izazov dosad. Kako su sve velike brazilske zvijezde prelazile u europske klubove, Carlos Henrique je također odlučio isto te je potpisao za francuski Gazelec Ajaccio. Tamo su ga dočekale stotine navijača, koji su htjeli vidjeti brazilsku zvijezdu na djelu.

Kaiser ih nije htio razočarati pa kolabiranje od bolova na travnjaku nije dolazilo u obzir. Umjesto toga, kako bi zadovoljio navijače, počeo je raditi jedino što je znao, ispucavati lopte u publiku! I to je nastavio raditi dok nije ostao bez lopti. Trener nije imao drugog izbora nego da igrače pošalje na 90-minutnu fizičku vježbu.

U drugoligašu Ajacciou je ostao nekoliko godina, ostvarivši 20 kratkih nastupa zbog brzih zamjena. Naposljetku se vratio u Rio de Janeiro kako bi završio impresivnu karijeru s ravno - nula golova.