U sljedećim tjednima na portalu 24sata pozabavit ćemo se najvećim rivalstvima u svijetu sporta. Nogomet, košarka, rukomet, boks, F1, čak i umjetničko klizanje - svaki sport ponudi suparništva o kojima se s posebnim užitkom raspravlja. Među takvima je i ono Janice Kostelić i Anje Paerson , s kojim nastavljamo serijal tekstova nazvan Najveća sportska rivalstva.

Tog 8. ožujka 2003. godine bodovi u slalomu nisu bili bitni. Već je osigurala i Veliki kristalni globus i onaj mali slalomski, a pred desecima tisuća gledatelja u Areu trebala se samo spustiti do cilja i uživati u pljesku posljednji put te sezone.

No prije nje Anja Pärson preuzela je vodstvo fantastičnom drugom vožnjom. Pretekla je Moniku Bergmann za sekundu i deset stotinki, što je bio dovoljno dobar izazov da Janica Kostelić reagira kao prava prvakinja. I reagirala je. Ostavila je svoju glavnu protivnicu 67 stotinki iza sebe, došla do pete slalomske pobjede te sezone i u potpunosti utišala domaću publiku u Švedskoj.

Reakcija Pärson u ciljnoj ravnini možda je najbolje opisala odnos u tom rivalstvu. Došla je do Janice, spustila se na koljena i - poljubila joj pancericu.

Prijateljice izvan staze

- Ne sjećam se pobjeda, već samo poraza koje mi je nanijela. Kad razmišljam o Janici, uvijek je to sjećanje koliko je dobra skijašica bila. To kako je ona ulazila u utrke, to je nešto fantastično, učinila me boljom skijašicom, svaki put kad je vidim to mi prvo pada na pamet - godinama poslije objasnila je Šveđanka.

Brojke sugeriraju da se radilo o neizvjesnim dvobojima, s obzirom na dva osvojena Svjetska kupa Pärson i tri osvojena Svjetska kupa Kostelić, no u godinama kad je bila zdrava i spremna, Janicu nisu mogle zaustaviti ni dvije Anje Pärson.

- Znala sam da će to biti jedno od pitanja - nasmijala se naša heroina prošle godine u intervjuu za Fis-ski.com.

- Nije to uopće bilo toliko ozbiljno rivalstvo koliko su drugi to potencirali. Bila mi je protivnica na stazi, ali ista onakva kao i sve ostale cure u kupu. Izvan staze bila je prava prijateljica s kojom ste lako mogli pričati i nasmijati se.

Tri boda iz 2005. godine

O odnosu ovih skijašica najbolje govori slika iz 2005. godine iz Lenzerheidea . Ta se sezona i dalje drži najuzbudljivijom u ženskom skijanju, Janica se vratila poslije godinu i pol duge pauze zbog ozljede koljena i problema sa štitnjačom, dok je Pärson bila braniteljica naslova kojeg joj bez Kostelić nitko nije ni mogao uzeti 2004 .

U Lenzerheide je Pärson stigla kao vodeća u ukupnom poretku, malo tko je očekivao da bi ju Janica mogla dostići jer je posljednja utrka sezone bio veleslalom , disciplina u kojoj je Šveđanka dominirala kroz cijelu karijeru.

Poslije prve vožnje sve je vodilo prema potvrdi trijumfa Pärson, koja je bila peta, a Janica odmah iza nje, na šestom mjestu. Naša predstavnica u drugoj je vožnji odradila odličan posao , preuzela je četvrto mjesto koje je značilo da Šveđanka samo treba biti u prvih 15 kako bi potvrdila pobjedu bez obzira na to gdje je Janica.

U jednom od paničnijih nastupa, Pärson je nakon svoje vožnje bila tek 13., pa u zagrljaju s Janicom gledala preostale četiri skijašice .

- Stajale smo zajedno u cilju i nismo znale koja će pobijediti. To je skijanje u svojem najboljem svjetlu , onakvo kakvo treba biti - pričala je tad Šveđanka.

Na kraju je završila 17., bez bodova, daleko od vrha, a Janica je zaostala samo devet stotinki za sedmoplasiranom Martinom Ertl . To sedmo mjesto bilo bi joj dovoljno za ukupnu pobjedu, tako da je za samo devet stotinki i tri boda ostala bez svojeg trećeg Kristalnog globusa . Ali nije razbijala glavu zbog toga, dapače.

- Problem je što sam na završnicu došla s premalo bodova. Zadovoljna sam drugim mjestom jer prošle godine uopće nisam skijala, nisam nimalo razočarana i sretna sam zbog Anje - sa svojim zaraznim osmijehom ispričala je Kostelić odmah poslije utrke.

Dominacija za kraj

Drugo mjesto bilo je savršena motivacija za sljedeću sezonu. Koliko je Janica uništila konkurenciju 2006. godine govori i podatak da je osvojila 1970 bodova, 611 više nego što je Pärson imala godinu dana prije nje .

Sa samo 24 godine postala je tek treća u povijesti skijanja koja je pobijedila u svih pet disciplina , iza Pernille Wiberg i Petre Kronberger , rivalstvo s drugoplasiranom Pärson više nije ni postojalo jer je bila svijet za sebe , a tko zna kakve bi sve rekorde polomila da 2007. godine nije odlučila da je vrijeme za mirovinu.

- Osjećala sam da sam ostvarila dovoljno uspjeha. BIla sam sretna s tim što sam postigla u karijeri i nisam htjela biti pohlepna kad su medalje i rekordi u pitanju.

Bez Janice, očekivalo se da će Pärson dominirati u Svjetskom kupu, međutim to se nije dogodilo. Još dva treća mjesta u ukupnom poretku i jedno prvo mjesto u poretku kombinacije bilo je sve što je Šveđanka uspjela napraviti u godinama poslije odlaska najveće skijašice.

- Nedostajala mi je Janica. Na stazi smo bile rivalke, ali nakon utrke jako dobre prijateljice. Često se sjetim tih ljepših vremena kad smo dale mnogo skijanju, kad smo natjerale i sve ostale cure da postanu bolje, a naučile smo ih i nešto o motivaciji - pričala je Pärson u Zagrebu prije šest godina.

Obitelji na prvom mjestu

Pärson se povukla 2012. godine, posvetila se obiteljskom životu i s partnericom Filippom Radin dobila je sina Elvisa , pa ju nemamo prilike viđati na natjecanjima Svjetskog kupa.

Janica je s druge strane još uvijek uz Ivicu , kao podrška i savjetnica u bratovim pohodima na Svjetski kup.

- Nisam se pripremala za "normalni" život, stvari dolaze same od sebe, ne planiram previše unaprijed, ali život je sjajan . Stalno se nešto događa, pokušavam se držati zaposlenom, ali da istovremeno imam i vremena uživati u onome što volim raditi s prijateljima i obitelji - objasnila je Kostelić.

Odlaskom u ranu mirovinu napravila je najbolji potez, osim što je otišla na vrhuncu, sačuvala je ljubav prema sportu koji joj je pružio sve.

- Ništa se nije promijenilo u odnosu na prvi put kad sam bila na snijegu. Onaj osjećaj... Kad samo staneš na snijeg i počneš skijati. To je još uvijek jednako briljantan, jednako uzbudljiv osjećaj, osjećaj koji vas jednostavno čini sretnim. A na četiri tisuće metara nadmorske visine, tamo se definitivno najbolje osjećam .

Anja Pärson:

• Svjetski kup 2004, 2005
• 1 olimpijsko zlato
• 1 olimpijsko srebro
• 4 olimpijske bronce
• 7 zlata sa svjetskih prvenstava
• 2 srebra sa svjetskih prvenstava
• 4 bronce sa svjetskih prvenstava
• 42 pobjede, 95 postolja

Janica Kostelić

• Svjetski kup 2001, 2003, 2006
• 4 olimpijska zlata
• 2 olimpijska srebra
• 5 zlata sa svjetskih prvenstava
• 30 pobjeda, 55 postolja