Odmah nakon utakmice, oko 23 sata krenuli smo kući. Iz Beograda i Srbije pratila nas je i policija, takav je bio protokol. Njihovi navijači, uglavnom mladi, konstantno su nas provocirali i vrijeđali, ali držali smo sve pod kontrolom.
I, premda neispavani, kući u zoru hrvatski su hokejaši stigli sa zlatom! U utakmici za promociju u diviziju IB, treći rang svjetskog hokeja, na semaforu ledene beogradske dvorane nakon 60 minuta pisalo je "nogometnih" Hrvatska - Srbija 3-0!
- Autobus je doslovno "gorio"! Nismo ih dobili pet godina, pa onda ovako na njihovom terenu ostavili bez gola. San? Nadoknadit ćemo to već - javio se, nakon što je sna ponešto uhvatio, kapetan "oklopnika" Domen Vedlin (37).
Hrvatska i Srbija bili su i najveći favoriti za promociju, ali malo je nedostajalo da se Hrvatska posklizne još u drugom kolu protiv nejake Australije. Vodili su Australci 2-0, Hrvatska je okrenula na 3-2. I dobila glatko sve do kraja, svih pet utakmica.
- Uvijek je tako, prve utakmice budu najteže. Iskreno, ranije nisam ni znao da Australija igra hokej. A Srbija ima puno bolje uvjete od nas, treniraju svakog dana i bojao sam se da bi naši mladi igrači mogli pasti pod pritiskom, da će se us*ati jer su Srbi krenuli baš prljavo, na tijelo da nas preplaše. Bruni Idžanu (18) su razbili glavu, odmah su mu uletjeli u glavu s "cross-checkom" jer su prepoznali da nam je jedan od najboljih igrača. Iskrvario je u 15. minuti, a onda zabio treći gol, kojim smo sve riješili.
Iako seniorska reprezentacija, ova hrvatska vrsta u Beogradu zapravo je više bila juniorska. Uz pomoć četvorice-petorice najiskusnijih.
- Ja sam s 37 godina najstariji, Mark Katić ima 34, Brenčun 33, Janković 29, Rosandić 27. I ostalo su sve dečki od 17 do 20 godina. Moram ih pohvaliti, doslovno sam se ježio kakvu smo atmosferu stvorili u momčadi, od pjesme, navijanja. I od tri individualna trofeja uzeli smo dva; Katić je bio najbolji branič, a Rosandić golman.
Dečkima koje kapetan hvali i s kojima je uživao igrati bio je i - izbornik!
- Tako je, to su sve dečki iz U-18 reprezentacije koju sam vodio prije dvije godine, ima ih šest-sedam. S obzirom da su njihova prvenstva bila u terminu kada i naša, odlučio sam da ću se posvetiti igranju. Imam idućih 30 godina da budem trener. Vodio sam te dečke i prije pet godina u juniorskoj EBEL ligi. Trenirao sam ih, a sada igram s njima.
Postao pravi purger
Slušaju li onda više vas ili izbornika Sacilotta?
- Imaju puno poštovanja prema meni. Uvijek sam im davao podršku i dajem im savjete kao igrač, u smislu da se brže riješe paka i slično. A izbornik Sacilotto je doktor, video-analize i svega. Klinci su sve dobro prihvatili. Evo, inače imamo našu "škrinjicu" za kazne, ako se netko ne obuče prema dogovoru ili kasni na ručak i moram reći da smo iz te škrinje jedva skupili novac za pivo da proslavimo!
Na proslavu je, pak, s namjerom da zaigra protiv Srbije stigao i najbolji hrvatski hokejaš Borna Rendulić.
- Došao je u vlastitom aranžmanu u Beograd, ali nisu mu dopustili da igra zbog ozljede lakta. I pametnije jer dobio je u Rusiji novi ugovor. Ali pokazuje kakav je karakter i skidam mu kapu. Bio je i na klupi, u kabini. On je naš kapetan, ja sam ga ovaj puta zamijenio, ali nadam se da se dogodine vraća.
Prvi cilj Hrvatske iduće godine bit će da se ne vrati u rang koji je upravo napustila.
- U ovome su uglavnom poluprofesionalci ili ni to. A sada ćemo igrati protiv pravih profesionalaca koji žive od toga. Nadam se da će se nešto i kod nas promijeniti jer, osim Siska iz kojega je pet-šest igrača te četiri koja su u inozemstvu, ostali imamo jedan trening tjedno! Jednostavno nedostaje leda. Sada smo dobili Ice Dome, Sisak je ušao u AHL ligu i možda povuče mlađe igrače koji će osjetiti profesionalizam. Evo, iz tog razloga nisam ni svoje dijete htio upisati na hokej, nego u nogomet. Mi smo fenomen s ovakvim uvjetima.
Možda ste i primijetili, ali u reprezentaciji više ne dominiraju prezimena sa "ch" završetkom... Zapravo, nema ih uopće.
- Ranije su za reprezentaciji igrali stranci koji su igrali za Medveščak. Valjda je njih 40, koji su imali uglavnom neke hrvatske korijene, dobilo putovnicu. I više nemaju nikakve veze s Hrvatskom. Sve je to bilo umjetno i odlučili smo se za pomlađivanje, da uključimo naše klince koji će igrati sa srcem. Mark Katić igra u Villachu, rodom je iz Kanade, ali on živi u Hrvatskoj preko ljeta - govori Domen koji se u Hrvatsku doselio 15 godina.
I postao pravi purger.
- Rodio sam se u Ljubljani, igrao sam i za Sloveniju. Za seniore šest utakmica, a u mlađim kategorijama i s Kopitarom. Dobio sam priliku u Zagrebu, a trebao sam čekati četiri godine da dobijem priliku igrati i za hrvatsku reprezentaciju. Debitirao sam 2017. i, evo, postao pravi purger, veliki sam navijač Dinama. Živim u blizini stadiona, pa sam često na utakmicama sa sinom...