Konfeti, baloni, svakoj djevojci po buket cvijeća. Zaista je krasno Hrvatski rukometni savez organizirao doček našim brončanim rukometašicama, koje su u ponedjeljak oko 13.15 sletjele u Zračnu luku Franjo Tuđman.
Jasno, nije to bilo grandiozno, kako bi sigurno bilo da nije ove pandemije. Nije bilo bakljade, nije bilo pjesme, ali prolomio se veliki pljesak uže rodbine igračica i predstavnika medija, onog trenutka kad su djevojke stigle pred objektive i mikrofone.
POGLEDAJTE VIDEO: Katarina Ježić i Ćamila Mičijević za 24sata
Naša sjajna šuterica Ćamila Mičijević skoro je zaplakala. Ma, sve naše reprezentativke bile su duboko dirnute dočekom. Bilo je dječice koja su željela fotografiju sa svojim heroinama, a spomenuta Mičijević, Tea Pijević, Katarina Ježić i sve ostale junakinje stale su baš svima.
I nakon tog povijesnog odličja, prvog u povijesti ženske rukometne reprezentacije, ostale su prizemne, staložene. Bilo je dirljivo vidjeti susret reprezentativki s roditeljima. Naše cure obitelj nisu vidjele gotovo mjesec dana. Što zbog raznih samoizolacija, što zbog priprema, a potom i zbog prvenstva. Oh, kako li su samo članovi obitelji izgrlili našu Dejanu Milosavljević. Svi su došli u dresovima, ponosni na sjajnu realizatoricu.
'Anči je napravila krunu'
- Zaista nije bitno hoću li ja zabiti jedan, ili sto golova. Imam osjećaj da mi djevojke vjeruju. Nije zabijala samo Ćamila, zabijale su sve djevojke. Fascinantan je podatak da smo mi u svakoj utakmici imale drugu igračicu utakmice. To nas krasi i zato smo i osvojile ovu broncu - kazala je Mičijević.
- Moje asistencije? Gledajte, kad netko od vas toliko očekuje šut, onda se malo i otvori prostor za proigravanje, a ja to jako volim - kazala je Ćamila kroz smijeh, a ubacila se golmanica Ivana Kapitanović:
- Koga jako voliš? Mene? Ja sam njezina životna vodilja - nasmijala je okupljene naša najbolja vratarka, koja je prvenstvo propustila zbog ozljede.
Naše reprezentativke su na dodjeli medalja nosile krune. Čija je to bila ideja?
- Anči (Ana Debelić, op. a.) mi je prvi put stavila krunu na glavu u mojoj emisiji, ona ju je napravila, a onda je meni pala na pamet ideja da bez obzira na ishod utakmice s Danskom na dodjelu odličja izađemo s krunama na glavi. Mislim da smo to zaslužile.
'Mi smo Kraljice šoka'
Tijekom prvenstva vodile su se brojne polemike. Morali smo djevojkama dati neki nadimak. Svaka uspješna reprezentacija ga ima. Muški su bili "pakleni" pa "kauboji". Ćamila je presjekla.
- Definitivno smo se složili da budemo "Kraljice šoka". Nikakve životinje i slično, imam traume iz djetinjstva, haha.
U polufinalu protiv jake Francuske nije išlo. Kao da je bilo malo straha kod naših igračica. Protiv Danske u utakmici za treće mjesto izabranice Nenada Šoštarića bile su puno prisebnije, smirenije.
- Teško je to bilo vidjeti na našim licima. Čak 90% naše ekipe ima smirenu facu, ako to tako mogu reći. Uvijek je to bio blagi smiješak. Bilo je tu puno stresa, nervoze. Postojala je doza respekta prema Francuskoj, ovo im je ne znam koja po redu završnica turnira. Skupili smo glave i za dva dana pobijedili Dansku - kazala je za kraj naša sjajna šuterica.
'Imale smo i prije dobru atmosferu, ali ne kao sad'
Riječ je potom dobila kapetanica Ježić. Bila je nepogrešiva na crti, protiv Danske zabila je pet od pet. Protiv Francuske također je bila bez promašaja. Bila je najbolja kad je bilo najpotrebnije.
- Ne znam koja je tajna. Možda i pripremi utakmice i u želji i u volji. Bila sam dobra, skoro stopostotna, nije da sam pratila - kazala je kroz smijeh Ježić.
Keti je u reprezentaciji godinama, igrala je sa sjajnim igračicama poput Penezić, ali uvijek je nekako izostajao rezultat. I sad dođemo s nominalno slabijom reprezentacijom na Europsko prvenstvo u Dansku i osvojimo treće mjesto.
- Ovdje nema velikih zvijezda. Disale smo kao jedna i zajedništvo je presudilo. Zvijezde ne mogu pobijediti same velike utakmice. Gledajte, imale smo mi dobru atmosferu i prije, ali ne kao sad, nije to tad bilo dovoljno za neke velike rezultate.
Izbornik Šoštarić spomenuo je da smo bili jedina reprezentacija na Euru s nekoliko amaterki. Čak 12 igračica su studentice. Od rukometa u Hrvatskoj živi možda 10 igračica.
'Za bolje rezultate treba mijenjati sve iz temelja'
- Šteka sve od temelja. Od mlađih generacija koje tek kreću s treniranjem. Ženski rukomet nije bio ni dovoljno eksponiran pa da to roditelji vide, podrže i djecu usmjere u rukomet. Treba projekt dobro osmisliti, da djeca zajedno idu u školu, da odrastaju zajedno, treniraju. To je veća razina i ako želimo opet ovakve uspjehe moramo ka njoj stremiti.
Gdje je zapelo protiv Francuske?
- Znaš kako je, otvoriš malo lošije utakmicu, pa malo suci ne daju, a uzmu ti puno. Onda Francuskinje dobiju krila... I u grupi smo se borili protiv sudaca, velikih igračica i nekako smo se uspjele izdići iz te crne rupe. Protiv Francuske nismo i to je to.
Kakav je plan za dalje?
- Uh, iskreno da ti kažem, samo želim ići doma mami i tati. Nisam ih vidjela jako jako dugo zbog ovih epidemioloških razloga. Samo mir, tišina i odmor - kazala je nasmijana kapetanica za kraj.