Nažalost hrvatski jezik ne znam, osim par riječi koje sam naučio u Splitu, poput "dobar dan, kako si, dobro sam...". Moj otac Zoran je s dvije godine doselio iz Makedonije u Švedsku, majka Cecilia je Šveđanka, i kod kuće smo uvijek pričali samo švedski jezik, tako da nisam imao ni priliku naučiti. Ali sada imam priliku, potpisao sam s Hajdukom trogodišnji ugovor, tako da planiram uzeti učitelja i naučiti jezik, kaže Hajdukov Šveđanin Alexander Kačaniklić (29).
On je na Poljud stigao posljednjeg dana prijelaznog roka kao slobodan igrač iz švedskog Hammarbyja, a dodaje kako mu je velika želja naučiti hrvatski jezik.
- Volio bih to, iako baš i nemam previše veze sa svojim korijenima i očevom obitelji. Svega jednom sam bio u Makedoniji, kod rodbine, u Skoplju, i to je sve. Ali bih volio naučiti jezik kako bih se lakše sporazumijevao sa suigračima.
Jeste li ikad poželjeli nastupiti za neku drugu reprezentaciju osim Švedske?
- Ne, nikad. Rođen sam u Helsingborgu, tu sam živio cijeli svoj život, osjećam se Šveđaninom, igrao sam za sve mlađe uzraste švedske reprezentacije..., tako da za mene nikad nije bilo drugih opcija ni dileme za koga ću nastupati. Slično je bilo i s mojim starijim bratom Robinom, koji je bio na probi u nekoliko klubova, među ostalima i u Hajduku, ali je odbio sve ponude jer se želio vratiti u Švedsku.
Jako puno igrača s područja bivše Jugoslavije i Balkana igra u Švedskoj, zbog čega je tome tako?
- Ja bih rekao da 50% svih nogometaša u Švedskoj imaju nekakvu vezu s Balkanom, i svi su talentirani. Vjerojatno zbog toga što mladi Šveđani po tradiciji najprije biraju hokej ili rukomet, a tek onda nogomet. Nama je nogomet u startu sport broj jedan.
Što vam je brat kazao kad ste rekli da vas zove Hajduk?
- Brat je bio jako talentiran nogometaš, no nažalost brojne ozljede i neke krive odluke odvele su ga u krivom smjeru i nikad nije do kraja razvio svoj nogometni potencijal. Rekao mi je da mu je u Splitu bilo dobro, da su i grad i klub odlični i preporučio mi je dolazak. On mi je jako puno pomogao u karijeri, iz njegovih krivih odluka i pogrešaka puno sam naučio i donosio kvalitetnije odluke. Zbog toga sam se i preselio u Liverpool sa 16 godina, za razliku od njega koji je povratak u Švedsku pretpostavio Hajduku, Feyenoordu...
Što je presudilo da dođete baš u Hajduk?
- Uz bratovu preporuku i jako dobar razgovor sa sportskim direktorom, koji mi je rekao kakvi su mu planovi za budućnost te da me vidi u njima, presudilo je to što je Hajduk veliki klub, balkanski gigant. U karijeri sam igrao za mnoge dobre klubove, od Liverpoola, preko Fulhama, Watforda, Burnleya..., ali nisam nikad ništa osvojio i dolazak u Hajduk vidim kao priliku da to promijenim. To je bio moj najveći motiv. Imao sam dosta ponuda, ali Hajduk je bio najinteresantnija iz mnogih razloga.
Odigrali ste za Hajduk devet utakmice, niste još ni zabili ni asistirali. Jeste li zadovoljni kako se situacija razvija?
- Zadovoljan sam s mnogo stvari, prije svega kako sam se uklopio sa suigračima, ljudima u klubu i u gradu, koji je jako lijep. Živim sa suprugom Nikol koja je također Šveđanka i koja bi za tri tjedna trebala roditi sina. Termin je na dan utakmice sa Šibenikom, nadam se da neće roditi dok se bude igrala utakmica. A i nadam se da ću do tada već zabiti svoj prvi gol. Vjerujem da bi zabio i ranije, ali došao sam u Hajduk s pauze prvenstva, nisam bio 100% spreman, imao sam u međuvremenu i lakšu ozljedu, i nadam se da će uskoro sve sjesti na svoje mjesto. Definitivno očekujem puno više i od sebe i od momčadi.
Na kojoj poziciji možete najviše pružiti i koje su vaše najbolje igračke karakteristike?
- Na desnom krilu, to sam uglavnom igrao tijekom karijere. Igrao sam i lijevo krilo i u sredini, kao druga špica ili povučeni napadač, ali na desnom krilu se definitivno najbolje snalazim. Što se tiče karakteristika, smatram da sam jako dobar u suradnji sa suigračima, odigravanjima kombinacija, pasovima, utrčavanju u prazan prostor...
Jeste li zadovoljni svojom karijerom?
- Rekao bih da sam ponosan na nju, a što se tiče zadovoljstva, kao igrač uvijek želiš više. Želiš igrati za najbolje klubove, želiš osvojiti sve..., ali nogomet je težak posao, jako je puno dobrih igrača i moraš biti svjestan da nije baš sve moguće. Imam 29 godina i nadam se da je ispred mene još dosta dobrog nogometa i osvojenih trofeja.
Gdje vam je bilo najbolje?
- Liverpool je, naravno, poseban klub. Biti dio jednog od najvećih klubova na svijetu, i to u vrijeme kad su tamo bili Gerrard, Torres, Alonso, Carragher..., koji su dvije godine ranije osvojili Ligu prvaka, i to sa 18 godina, to je nezaboravno. U Fulhamu sam imao također sjajno razdoblje, zaigrao sam u Premiershipu, što je za mene bilo ostvarenje snova, kao i za reprezentaciju.
Tko je najbolji suigrač u vašoj karijeri?
- Ibrahimović. Ako se pitate zbog čega, pogledajte njegove brojke, golove, asistencije i trofeje koje je osvojio.
Sigurno vam navijači kažu da ga pozovete u Hajduk?
- Nedavno je potpisao za Milan, ali mogao bi on i za godinu – dvije, bez problema. S njegovim mentalitetom i tijelom, pitanje je koliko će još igrati.
Kakav je Ibra privatno?
- Ne mogu reći da ga znam privatno, družili smo se isključivo na okupljanjima reprezentacije. Znam ga samo s treninga i utakmica, i mogu reći da je on od glave do pete pobjednik, da ga krasi taj pobjednički mentalitet.
Nadate li se povratku u reprezentaciju?
- Naravno, uvijek. Ako budem dobro igrao za Hajduk, ako budem zabijao i asistirao, pozvat će me i u reprezentaciju. Zato se želim što prije vratiti u pravu formu, pomoći klubu da ostvari što bolje rezultate, jer znam da će me to vratiti u krug reprezentativaca. U nogometu se sve okrene u par utakmica. Fit sam, zdrav sam, i ako se poklopi par dobrih utakmica i par golova...
Kako ocjenjujete kvalitetu HNL-a?
- Nisam još igrao protiv svih momčadi ali mogu reći da ima dosta dobrih klubova i igrača. I mi imamo također jako puno kvalitetnih igrača, kao i mladih i talentiranih. Imamo i dobrog trenera i vjerujem da ćemo biti sve bolji i bolji.
Koliko znate o rivalitetu s vašim idućim suparnikom Dinamom i možete li to usporediti s nekim rivalitetom u Švedskoj?
- Ne, ne može se niti jedan derbi u Švedskoj usporediti s ovom utakmicom. Osjećam to po razgovorima sa suigračima ali i običnim ljudima. U Strožancu u kojem živim osjeća se atmosfera i važnost nedjeljne utakmice, ljudi koji me prepoznaju redom govore kako moramo dobiti Dinamo.
Jeste li ih gledali?
- Nisam, samo 'highlightse' protiv Tottenhama, ali u naredna dva dana ćemo ih analizirati i pripremati se. Koliko sam vidio dobra su momčad, uostalom, moraju biti dobri kad su tako daleko dogurali u Europi i kad su na vrhu prvenstvene ljestvice.
Je li ovo najveća utakmica u vašoj karijeri?
- Ne, igrao sam za reprezentaciju protiv Portugala za doigravanje za SP u Brazilu, igrao sam protiv Njemačke kad su poveli 4-0, a mi smo u zadnjih pola sata izjednačili na 4-4, igrao sam i protiv Engleske kad im je Ibrahimović zabio četiri gola, pa neke velike utakmice za Fulham...
Kako ćete bez Livaje, on je jako važan igrač za ovu momčad?
- Kad ne igra igrač poput Livaje, uvijek vam nedostaje. Moramo pokušati i bez njega, moramo dati sve od sebe i boriti se za tri boda u ovoj i svakoj drugoj utakmici.
Možete li izboriti Europu?
- Želimo to treće mjesto, od kad sam došao mi smo u dobrom nizu, dobili smo dosta utakmica i treće mjesto je dostižno. Ima još puno utakmica, igramo i protiv momčadi koji su ispred nas, i vjerujem da je taj cilj dostižan.