Grozno. To je bilo zaista grozno. Gledao sam utakmicu u društvu policajaca. I oni su bili šokirani, svi su dinamovci. Mogla se dogoditi najveća pljačka, oni ne bi reagirali, u kakvom su šoku bili, rekao je kroz smijeh Ćiro Blažević.
O Dinamu više nitko ne želi ništa reći. Barem ne ništa lijepo.
- Nemojte, molim vas. Htio bih reći nešto lijepo o Dinamu, ali ne mogu - rekao je Otto Barić.
I to je sažetak blamaže u Albaniji. Niti jedan ugledni trener ne želi razgovarati o stanju u Maksimiru. A stanje je, u najmanju ruku, kaotično. Svjestan je toga i Zdravko Mamić, koji je utakmicu iz Albanije gledao u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh. U posjet mu je stigao brat Zoran, na stolu je bilo pršuta, sira, kulena, odojka... Počelo je s velikim optimizmom, no nakon prvog poluvremena raspoloženje se potpuno okrenulo. Blago rečeno, naravno.
- Užas, tragedija. Ovo je negledljivo - vikao je Zdravko Mamić, a njegovo mišljenje dijelili su i gosti.
U drugom dijelu je Dinamo malo stisnuo, pa se raspoloženje malo popravilo, no angažman pojedinih igrača gadno je naljutio Mamića.
- Ma kud sad ide Fiolić?! Ma ne tamo! Kakva su sad ovo nabacivanja? Pa spustite loptu - dijelio je iz bolnice Mamić savjete.
Ništa od Josipa Šimunića
I bili su to dobri savjeti jer Dinamo je doista zadnjih dvadesetak minuta igrao samo na napucavanja. Bez imalo kombinatorike. Da je netko nakon posljednjeg sučeva zvižduka pitao Mamića što misli o Dinamu, igračima i stožeru, odgovor bi vjerojatno bio - “Sve ih treba otjerati”.
No jutro poslije ipak se primirio te je u dogovoru s klubom odlučeno da Mario Cvitanović ostaje trener.
- Cvitanović je bio moj pomoćnik, moj ‘libling’, žao mi je zbog cijele situacije u kojoj se našao - kaže Ćiro.
Nakon blamaže počela su se spominjati imena potencijalnih Cvitanovićevih nasljednika. I iskočio je Joe Šimunić.
Samo im Bog može pomoći
- Nema govora da Šimunić zamijeni Cvitanovića. Ne znam otkud ta informacija - rekao je Mirko Barišić.
Čelnici Dinama oprostili su Cvitanoviću jer nije s momčadi prošao pripreme. Pred njega je postavljen zadatak da u sljedećih šest mjeseci Dinamo mora biti prvi na ljestvici HNL-a te u navedenom razdoblju mora razvijati mlade igrače. Sve to ima smisla, no kako rasporediti 25 igrača u “prebukirani” termin od jedne utakmice na tjedan?!
Naravno da će biti nezadovoljnih, oni s klupe počet će kampanju nezadovoljstva, ljutnje, pa i bijesa. Pred Dinamom su teški dani, kriza kakva nije viđena od 2005. godine. Kao “najkatoličkijem klubu”, kako je Dinamo nazvao Vlatko Marković, ostaje nada da će im Bog pomoći.