Nakon plasmana Istre i Dinama u finale Kupa jasno je kako Hajduk za ulazak u Europu u preostalih šest prvenstvenih utakmica mora nadoknaditi ili osam bodova zaostatka za Rijekom ili devet bodova za Goricom. No bez obzira što Hajduk ima jedan susret više za odigrati (zaostali derbi s Dinamom na Poljudu) i bez obzira što mu i Rijeka i Gorica u goste dolaze na Poljud, hvatanje četvrte pozicije za Hajduk trenutno izgleda kao jako teško ostvariv cilj.
Vrijeme curi, u zadnja tri susreta Hajduk je izgledao jako loše i osvojio je svega jedan bod, a jedino što mu daje kakvu-takvu nadu je jednako loša forma Gorice, kao i njezin težak raspored, koji joj nakon gostovanja kod Istre u zadnja četiri kola servira oglede s "velikom četvorkom". Dolaze joj u goste Osijek i Dinamo, koji se bore za vrh, a ona putuje na oglede kod izravnih konkurenata za Europu na Rujevicu i Poljud. Gorica će teško do bodova, ali solidna bodovna prednost ipak im daje kakvu-takvu sigurnost pred Hajdukom.
Zbog čega je Hajduku toliko važno hvatanje te četvrte pozicije na prvenstvenoj ljestvici? Zbog toga što pošto-poto želi u Europu, i to ni manje ni više nego u skupinu novooformljene Konferencijske lige, a sve kako bi osigurao punjenje kronično prazne blagajne. Koliko je plasman u Europu i ulazak u skupinu Konferencijske lige realan scenarij, procijenite sami, uz napomenu kako su i prošle godine jurili za drugim mjestom i kvalifikacijama za Ligu prvaka, pa su na koncu sezonu završili na petom mjestu.
I nije problem u tome što Hajduk želi i pokušava, problem je u tome što se zbog utrke za ciljevima koje teško može doseći iz godine u godinu dodatno iscrpljuje. Prošle sezone imali su najveći budžet u povijesti kluba, a usput su ostvarili najlošiji rezultat novijoj povijesti kluba, s tim da mladi igrači nisu dobili pravu priliku!?
Umjesto da je proljetni dio ove sezone iskorišten za filtriranje momčadi i davanje prilike mladim igračima, opet ćemo do zadnjeg kola gledati tko zna koju po redu utrku za ciljem koji izmiče. I onda će se na ljeto, u slučaju novog neuspjeha, čelnici kluba suočiti s ruševnom momčadi iz koje više od pola igrača neće biti na raspolaganju za predstojeću sezonu, pa će opet krenuti prečacem u novu utrku za ciljem koji teško mogu ostvariti...
Čak i ako nekim čudom uspiju izboriti Europu, pitanje je s kojim igračkim kadrom će je igrati. Ugovori na ljeto istječu Caktašu, Jradiju Mikuliću i Livaji, posudbe istječu Kaliniću, Fossatiju, Umutu, Mujakiću i Todoroviću, a pitanje je što će biti s Posavcem, Nejašmićem, Jairom, Jakolišem, Diamantakosom..., koji su ili izbačeni iz momčadi, ili uopće ne igraju, ili su potpuno van forme. A i s trenerom Tramezzanijem, koji ne pokazuje da je dorastao zadatku slaganju igre i momčadi koja će se boriti za trofeje.
Sportski direktor Nikoličius očito će na ljeto imati jako puno posla, mora bez novca posložiti novu momčad. Možda bi mu bilo lakše da je bez imperativa Europe za vratom imao par mjeseci više za selekciju momčadi i pripremu iduće sezone, za prilike Biuku, Ljubičiću i ostalim mladim igračima, umjesto da gledamo mučenje i loše igre onih koje sljedeće godine više nećemo gledati na Poljudu.
Navijače Hajduka od subote, dakle, čeka zadnjih šest krugova utrke za Europom. U prvom krugu na Poljudu gostuje Rijeka, u drugom Dinamo... Jednim okom pratit će rezultate Hajduka, a drugim Rijeke i Gorice. I nadati se da će se Hajduk nekim čudom probuditi, a konkurenti nastaviti posrtati...