Dugo je trebalo, ali napokon je još netko osim Juventusa doveo igrača kojeg naša publika inače, na žalost, može gledati samo na televiziji. Konstatacija je to kolumniste Corrierea, kolege-rutinera Marija Sconcertija, na dolazak danskog majstora Christiana Eriksena (27) kod našeg Brozovića, a na Conteov dvor u Inter.
U zimskom se prijelaznom roku takva pojačanja jako rijetko dovode, a Inter ne da je doveo pojačanje nego skoro kad smo već zakoračili u veljaču kupio i svog novog, i svog - najboljeg igrača! Dokazano klasu, već punu iskustva, a od samo 27 godina.
Majstori mercata, Marotta i Ausilio, riješili su se balasta i ispravili pogreške prethodnika: Conte ne vidi Politana u svojih 3-5-2 pa je Politano prodan u Napoli, Gabigol je napokon prodan Flamengu i... Inter je zaradio i više nego što mu je trebalo da za tričavih 20 milijuna eura dovede velemajstora koji će tek odigrati svoje najbolje utakmice.
U današnje doba tih 20 milijuna su 'sića', a Tottenham je predugo čekao da bi dobio išta više za nogometaša koji vrijedi najmanje pet puta toliko.
I sad se postavljaju dva-tri pitanja: koje će mjesto u Conteovom Interu zauzeti Eriksen, hoće li fanatik sa crno-plave klupe mijenjati sustav i (najvažnije) - jesmo li napokon dobili barem koliko-toliko neizvjesnu utrku za scudetto?
Jer Juventus je, baš kao Inter u Mancinijevo i Mourinhovo doba, već dosadio i Bogu i vragu. S time da su Nerazzurri bar uzeli Ligu prvaka, a Stara dama niže talijanske naslove, ali u Europi lupa glavom u Real, Barcelonu ili čak dječji vrtić zvani Ajax...
Dakle: Eriksen se savršeno uklapa u Conteovih 3-5-2 kao jedan od dva prednja vezna. Moguće je da Inter ponekad zaigra i u podvarijanti 3-4-1-2, sa danskim umjetnikom lopte iza Lautara i Lukakua.
Tko ispada dosad nominalno startnom veznom redu Brozović-Sensi-Barella? Bit će to Stefano Sensi. Da se nije ozlijedio možda se ionako ne bi ni išlo u trenutačno dovođenja Eriksena.
Marcelo Brozović je, bez ikakvih patriotskih besmislica, doslovno - nedodirljiv. Vatreni režiser bio bi pojačanje svakoj momčadi na svijetu. Ama baš svakoj. Nicolo Barella pak ima dinamiku i energiju bez koje Conte ne želi živjeti jer je preslika njegovog karaktera i nogometa koji bezuvjetno traži od svoje momčadi.
Što bi značilo da imamo novih Interovih idealnih 11: Handanović - Škriniar, de Vrij, Bastoni - V.Moses, Barella, Brozović, Eriksen, A.Young - Lautaro, Lukaku.
Sjajni domaći klinac Alessandro Bastoni (20) iz startne je postave izgurao posrnulog iskusnika Diega Godina, a Conte je dobio sve što je htio. Sa Eriksenom, Victorom Mosesom i Ashleyem Youngom (*Tottenham, Chelsea, Man United: kakav shopping u Premiershipu) Marotta i Ausilio su mu momčad obogatili i klasom i iskustvom točno na pozicijama na kojima je to htio.
Nakon svakog remija ili (rijetkog) poraza Conte je 'kmečao' kako mu je klupa prekratka, a veza bez iskustva istinski velikih utakmica i pobjeda. Sad će, ako je pametan, začepiti i još jednom pokazati da je jedan od najboljih trenera svijeta.
Što kaže igrač za kojim Tottenham plače, a Inter ga slavi? Oduševljen je, naravno. Nerazzurri su ipak razina više. I tradicijom i aktualnom ambicijom.
- Ma nisam mogao dočekati da obučem Interovu trenirku, a kamoli dres. Ovo je čudesni iskorak moje karijere i ne mogu dočekati da se zahvalim klubu, gradu i navijačima na fenomenalnom dočeku i ljubavi s kojom sam primljen u ovom velikom klubu - rekao je Christian Eriksen pa na novinarsku sugestiju dodao:
- A da, i brojke govore da sam u mojih sedam engleskih godina napredovao i bio zaista dobar. Tottenham zauvijek ostaje u srcu, ali sad je vrijeme za najbolji nogomet mog života i trofeje sa jednim uistinu fantastičnim klubom kao što je Inter.
Može li Inter sa Eriksenom napokon srušiti Juventusovu scudetto-dominaciju? Na papiru: da, može! Uz jedan 'sitni' uvjet: ako Cristiano Ronaldo sam ne nadoknadi sve mane aktualne torinske generacije. Jer Serie A ima puno vrhunskih igrača, ali samo je jedan iz posebne, drugima nedostižne nogometne dimenzije. A taj nosi - Juventusovu 'sedmicu'.