Zahvaljujem se prvo Bogu, kaže Mislav Karoglan na predstavljanju i to je logično. Trebat će mu svakako božja pomoć da uz ovakvu igru, ozljedu Marka Livaje i s nula udaraca prema golu protiv Osijeka, pa još i četiri poraza u zadnjih šest utakmica, ostvari cilj. A cilj je, sad i to znamo, prilično ambiciozan.
Predstavljen je novi trener i po nekoj logici to bi trebala biti glavna vijest iz Hajduka, ali prije toga mikrofona se primio predsjednik, kako je i red kad prva momčad upadne u ovakvu krizu, i u 20 minuta monologa napokon iskreno otvorio karte. Dojam je da nešto ne valja, jer prva momčad iz nekog razloga igra na refule. Ili dobije pet-šest za redom ili ne može dobiti nikoga. Da nije kiksao, imao bi najmanje sedam-osam, možda i deset bodova ispred Dinama. Tipični Hajduk.
Tu nema sredine, sinko - dobit će Dinamo dvaput i Rijeku doma pa izgubiti od Istre i Gorice. Ovo je pet ključnih točaka Jakobušićevog jučerašnjeg izlaganja, ključnoga za cijelu sezonu.
1. Koliko uopće troši Hajduk?
"Nama treba deset milijuna eura godišnje prihoda za tekuće poslovanje, proračun nam je 29,5 milijuna eura. (...) Vušković? Taj novac iskorišten je pametno, na ono što treba. Javnost bi htjela da se iskoristi na pojačanja, a da vam ne kažem koliko smo novca uložili u prsten stadiona. (...) Ovaj novac nam treba za tekuće poslovanje. Ne znači da nećemo uložiti u nove igrače", rekao je Jakobušić.
Dakle, proračun Hajduka je otprilike triput veći nego onaj lidera na tablici Rijeke, dosta veći od Osijekovog, ali i dva i pol puta manji od Dinamova.
2. Zašto je odlučio dati otkaz Leki?
"Hvala Leki što je došao, znam koliko ga je volja, znam da je živio za ovo. Ima i poslovnih i privatnih razloga za ovo. (...) Dovođenje Leke je bila moja odluka, ima ime, kapetan je, zazvonilo je to. Ali dogodi se da dvoje ljudi ne uspiju ostvariti kontakt. I dalje se lijepo gledamo, pričali smo i nakon Istre i Gorice, trajalo je (...) Da je privatni klub, ja bih s njime poginuo. (...) Nije bila pogreška što smo doveli Leku, dobili smo uzora, bivšeg kapetana, hajdukovca, ali od početka kao da si nisu odgovarali igrači i on ili klub i on. To ne znači da je loš trener, ali kao da smo negdje zapeli. (...) Zašto sad smjena? Jer ne vjerujem da ćemo biti prvi. (...) Odlazak Leke je bila jako teška odluka i za mene. Ja to gledam kao svoj poraz, ali baš zbog toga mislim da je ovo jedina ispravna odluka. To je suprotno od onoga što sam zagovarao, kontinuitet, da radimo drugačije, koliko smo trenera promijenili u 18 godina, to ne možeš ignorirati. (...) Licemjerni smo, s jedne strane bismo kontinuitet, s druge bismo mijenjali. (...) Nismo smijenili trenera samo zbog rezultata, nego jer ne izgledamo dobro i jer ne vjerujemo da možemo biti prvi. Ne možemo ovo s njime preokrenuti, to je jedini razlog. Nismo prošli PAOK, jači je, OK, ali nismo dali gol. (...) Ne mislimo da je loša momčad, nego se Ivan nije uspio složiti s momčadi."
Dakle, odnos Leke i predsjednika je bio dobar, ali odnos Leke i svlačionice nije. Igrači su mu očito okrenuli leđa. Nema što drugo biti.
3. Zašto Karoglan? Zašto je prvi put uopće morao otići ako nije izgubio nijednom?
"Bio je jedini kandidat, ne treba nam šok nego kontinuitet. (...) Treba nam netko tko može odmah uskočiti, svlačionicu poznaje, on poznaje nju, bio je u dva stožera, završili smo u Koprivnici, takav je bio plan. Doktori su sugerirali da se neko vrijeme ne bi trebao baviti tim poslom, on je rekao da ne može dati 100 posto i da nije korektno da nastavi. (...) Mislav nije najbolji trener na svijetu, ali mislimo da je najbolje rješenje za Hajduk."
Dakle, Karoglan je antipod Leki. Nimalo agresivan, pristojan, svlačionica ga jako cijeni. No pitanje je što s njegovim zdravljem? Koliko je ozbiljan bio zdravstveni problem koji ga je udaljio s klupe?
4. Je li ovo ta sezona? Što ako Hajduk ni 19. godinu u nizu ne bude prvak?
"Cilj je bio da igramo u Europi i ne da se borimo za prvo mjesto, nego treba osvojiti naslov prvaka! Jer je u četverogodišnjem razdoblju ova godina označena kao ta, imamo najviše članova, najviše smo zaradili od transfera. (...) Moja odgovornost? Apsolutno. (...) Ljudi bi mijenjali i sportskog direktora i mene, što je normalno i ljudski (...) Nije nestabilnost promijeniti mene i nekoga, imamo skupštinu koja može dvaput godišnje smijeniti mene ili nekoga (...) Ako vide da nisam na tragu kluba, stabilnosti ili napretka, smijenit će me. Hoće li to napraviti, to je pitanje za njih, imaju priliku svaki dan, skupština je u prosincu. Dok god preuzimam odgovornost, nema potrebe davati ostavke. Mandat će mi isteći na kraju sezone, neće trebati ni davati ostavke. Ako ne osvojimo naslov, bez obzira na druge brojke, mislim da sam vrlo neuspješan. Zreli smo na svim razinama biti prvi. (...) Željeli bismo biti prvaci, nisam rekao da ćemo biti. Bit ću neuspješan ako ne budemo prvi."
Pročitate li između redaka, Jakobušić polako postaje svjestan da mu se trese stolica. Vrlo je upitno hoće li dobiti podršku na Skupštini u prosincu nastavi li Hajduk s ovakvim rezultatima. Tko zna hoće li uopće biti u igri za titulu do Božića. S proračunom od 30 milijuna eura Hajduk jednostavno mora bolje. Kalendarski, Lukša ima još mjesec i pol dana da spasi sebe i Hajdukove ambicije, snove o prvom naslovu još od 2004."
5. Koliko Hajduk zaradi od prodaje dresova, suvenira...?
"Imali smo 1,4 milijuna eura prodaje u shopu, danas imamo šest milijuna eura, to je veći proračun od polovice drugih klubova."
Time je zapravo Jakobušić rekao sve - Hajduk samo od prodaje dresova i suvenira zaradi više nego što je proračun nekih klubova od kojih u najvažnijim trenucima gubi.