U četiri dana Montpelliera hrvatska delegacija imala je vodiča koji je itekako mogao znati gdje, što i kako u tom gradu. Petar Metličić (40) odigrao je posljednju utakmicu karijere u ovom gradu, u sezoni koju je obilježila velika afera.

Došao je u Montpellier, tad najjači francuski klub, u jesen 2012., a u veljači iduće godine "pukla" je velika afera s namještanjem utakmica.

Karabatići namještali

Zbog nje su odmah suspendirani Nikola Karabatić, najpoznati igrač iz te momčadi, njegov brat Luka te Mladen Bojinović, Samuel Honrubia, Isam Tej, Primož Prost i Dragan Gajić.

- Na pola sezone zbog toga smo ostali bez pola momčadi, bilo je vrlo turbulentno, ali na kraju smo uspjeli izvući sezonu. Osvojili smo i Kup pobjedom protiv PSG-a usred Pariza, tako da mogu reći da mi je bilo lijepo i u rukometnom i u svakom drugom smislu - prisjeća se Metličić, kojem je sezona u Montpellieru bila posljednja u karijeri.

- Kad sam odlazio, bilo mi je jako teško. Bio sam u Celju, blizu doma, karijera se već polako bližila kraju i puno sam razmišljao kad je došao poziv iz Montpelliera. Nisam znao kako će to ispasti, ali na kraju nisam zažalio. Klub je stvarno bio dobar, a grad je pravi rukometni - kaže Pero.

Lijepi oproštaj

Montpellier je klub u kojem je Nikola Karabatić počeo karijeru, s njim je 2003. postao i prvak Europe, zajedno s Omeyerom, Dinartom, Guigouom, Andrejem Golićem, bivši igračem Zagreba Kabangeleom... 

Karabatić se vratio kući 2009., nakon četiri godine u Kielu, a posljednju sezonu priključio se i legendarni kapetan "kauboja". I tu je odigrao posljednju utakmicu jedne velike karijere.

- Uh, jako su me iznenadili na tom oproštaju. Igrali smo tu, u L'Areni, dvorani u kojoj smo igrali protiv Egipta i u kojoj igramo sa Španjolskom. Protivnik je bio Nantes, pobijedili smo, a klub i navijači su mi doista priuštili scene za pamćenje - priča Metličić.

Grad je sportski, rukometni, imao je i prvaka Francuske u nogometu, ali ništa se u Montpellieru ne može mjeriti s ragbijem.

- Ima i rukomet svoju publiku, odlične navijače, ali ragbi je daleko najpopularniji. Općenito je u Francuskoj jako popularan, a pogotovo na jugu. Toulouse, Montpellier, cijeli taj dio blizu španjolskoj granici, doslovno je zaluđen ragbijem. Igraju ovdje najveće svjetske zvijezde, svi najbolji Novozelanđani, a stadion je uvijek pun - kaže Pero, koji nije propustio priliku da ode na nekoliko utakmica.

Grčka arhitektura

- Jesam, bio sam, i jako je zanimljivo. Mislim, pogotovo za onoga tko to voli. Dobro se oni tuku, nema što - smije se Metličić.

Osjetio je na jugu Francuske i duh antičke Grčke.

- Grad arhitekturom malo 'baca' na Grčku. Znam iz priče da je tadašnji gradonačelnik, koji je danas pokojni, bio veliki zaljubljenik u grčku povijest. Ovaj dio u kojem je naš hotel zove se Antigona, sve zgrade građene su u tom grčkom stilu - objasnio je Metličić i dodao:

- I inače je grad fantastičan. Oko 300.000 stanovnika, klima kao kod nas na jugu, jako toplo, kao u mom Splitu. Jedino što nije baš na moru, nego se treba voziti desetak minuta do obale. A ona je prekrasna, to su nepregledne pješčane plaže... Stvarno sam uživao tih godinu dana, super je grad i za rukomet i za obiteljski život.

Bilo bi prekrasno kad bi polufinale Pero mogao proslaviti baš u gradu u kojem je kao doma...

- Španjolci su iskusni, opasni, ali ako odigramo dobru, pametnu utakmicu, možemo ih dobiti, uvjeren sam u to. Taktički su besprijekorni, pogotovo otkad im je došao novi izbornik, on je pravi fanatik taktike. No imaju i oni svojih slabosti, budemo li disciplinirani, pogotovo u napadu, sa što manje tehničkih pogrešaka, možemo im itekako parirati.

- Ulog je velik, nervoza će biti velika, cijene i oni nas, čak nas se možda malo i boje, ali mi moramo razmišljati o sebi. Nadam se da ćemo odigrati najbolju utakmicu na turniru, a to bi nam moramo biti dovoljno – zaključio je Metličić.