Za stolom vile u Gračanima sjedi pet ljudi, jedan od njih je i Zdravko Mamić. Tu je i Zlatko Canjuga.Pije se najskuplji viski, lica su ozbiljna.
Što želiš ti, pita Canjuga Zdravka Mamića...
- Ja želim biti direktor kluba - odgovara Mamić.
Canjuga nije ni slutio da će ga Mamić ubrzo smijeniti, kao što ni Mamić nije mogao znati da će se 15 godina kasnije naći na suprotnoj strani s dijelom BBB-a...
Bila je subota, 12. veljače 2000. A dva dana kasnije je praznik zaljubljenih, koji će u povijesti modrog kluba ostati upamćen kao “modro Valentinovo”...
Zanos i osjećaj zbog tri riječi “Vratili smo Dinamo” bio je jednak onom školskom kada u spomenar ili na klupi prve simpatije ugledate poruku “Ja te volim”. Neopisivo. Osam i pol godina trajala je bitka za povratak nečeg što je oduzeto preko noći. Amputirano, kao dio tijela.
Nekad ponos i dika, preko noći je postalo zabranjeno. Proglašavali su ga sljedbenikom komunista, albanskim ili što sve ne, a on je bio samo izranjavani klub velike povijesti. I kada je Velimir Zajec 14. veljače u 18.02 sati konačno izrekao riječi “Vratili smo Dinamo”, među navijačima su krenule suze.
Kao umorni ratnik koji nakon svih bitaka dođe na kraj puta i baci mač jer mu više neće trebati. Dobili su svoju bitku. Gotovo je. Slavilo se, iz zvučnika obližnjeg restorana čuli su se stihovi: “Kad se svoj gospodi daš, zadnji ples je valjda naš”. Iz ruku ‘gospode’, Dinamo je tog 14. veljače, prije točno 15 godina, vraćen tamo gdje mu je i mjesto. Navijačima. Dočekali su svoj zadnji ples. Vratili su Dinamo.
Panika oko grbova: Morali smo ih šivati kod cura u vešeraju
Pet dana poslije povratka imena Dinamo je igrao u Vukovaru. Trebalo je brzo izmijeniti grbove, a tu je nastala prava drama.
- Tih smo dana imali prazne dresove, bez grba. Čekali smo da vidimo što će biti. I čim je vraćeno ime, morali smo reagirati. Dresove smo odnijeli u vešeraj na kvart Jordanovac i cure su šivale Dinamove grbove. Uoči te utakmice u Vukovaru Canjuga je pozvao igrače na sastanak i rekao im da je povratak imena bila posljednja Tuđmanova želja - ispričao je ekonom Livio Cvrk.