Plesao je s loptom na terenu dok je oko njega lebdio dres veći za nekoliko brojeva. Krhke građe i najmanji na terenu, ali odskakao je od ostalih nevjerojatnim vještinama s kojima je milovao loptu po brdovitom travnjaku. Već tada se vidjelo da ima 'ono nešto'.
- Kažu da bi moglo biti nešto od njega - došaptavali su se na tribinama i komentirali 18-godišnjeg anonimca.
Bio je to 10. kolovoz 2003. Dan kada je Luka Modrić odigrao prvu utakmicu seniorsku utakmicu u karijeru u porazu Zrinjskog od Širokog Brijega (3-0). U međuvremenu je dotaknuo neviđene nogometne visine i postao najveći hrvatski nogometaš u povijesti koji nas je odveo do povijesnog srebra na SP-u u Rusiji i jedan od najvećih veznjaka u povijesti.
Luka je iz Zrinjskog otišao 2004. godine kao zreliji i čvršći igrač, a nakon točno 20 godina vratio se u Mostar koji u njemu uvijek budi najljepše uspomene. Bio je specijalni gost na premijeri dokumentarnog filma "HŠK Zrinjski - Priča o ponosu". Kada se pojavio pred Hrvatskim domom Herceg Stjepan Kosača, sjatili su se oko njega svi. Htjeli su ga dotaknuti, popričati, fotografirati se. Bio je samo godinu dana u Zrinjskom, ali uvijek će se moći pohvaliti da je za njih igrao najbolji igrač na svijetu. Tim povodom dao je kratki intervju za službene kanale "plemića".
Nakon 20 godina na mjestu si gdje si započeo karijeru, kakve emocije se bude u tebi?
- Lijepe. Rekao sam ljudima koji su došli sa mnom, tati i svima, kada smo se približili Mostaru, srce je počelo jače kucati, emocije su proradile. Lijepo je biti tu nakon 20 godina, sretan sam što sam došao - rekao je Modrić.
Po čemu ćeš pamtiti vrijeme provedeno u Zrinjskom?
- Stekao sam dosta prijatelja, ali najviše ću ga pamtiti po ljubavi navijača. Zbog toga igramo nogomet i to nas čini sretnim i ponosnim kada osjetiš ljubav navijača. I nakon 20 godina, otkako sam otišao, osjetim ljubav navijača iz Mostara, Hercegovaca. To je nešto što ostaje zauvijek i to ću najviše pamtiti.
Prvi trofej koji si dobio upravo je trofej navijača Zrinjskog, veliko priznanje za tebe tada kao mladog igrača.
- To mi je jedno od najvećih priznanja koje sam dobio, to samo potvrđuje ovo što sam rekao. To mi je najviše ostalo u sjećanju, svi trofeji su prolazni, ali ljubav koju ti ljudi iskažu, znaš da si nešto dobro napravio. Iako sam bio samo godinu dana, navijači su cijenili što sam davao uvijek sve od sebe za klub i momčad, to su prepoznali i od tuda njihova ljubav i privrženost prema meni.
Tvoj nogometni put bio je trnovit, krenuo si iz Zrinjskog, stigao si do veliki visina, najboljeg igrača svijeta. Možda je to misao vodilja za mlade da krenu istim putem?
- Meni je to vrijeme u Zrinjskom i poslije u drugim ekipama na posudbi dok nisam otišao vani puno pomoglo. Svatko ima svoj put, moj je bio takav. Došao sam u ligu koja je bila dosta čvrsta i gruba, to mi je pomoglo kao 18-godišnjaku, da se mogu nositi sa seniorskim nogometom i duelima. Zato uvijek naglašavam da mi je ta godina dosta pomogla. U tim mlađim godinama najbitnije je da se igra jer samo kroz igru možeš napredovati. Dobro mi se poklopilo, igrao sam dosta u Zrinjskom pa sam otišao u druge klubove. Nekad malo igraš, malo ne igraš pa je teže razvijati se, ali meni je išlo kako treba.
Zrinjski je napredovao posljednjih 20 godina, osvojio osam naslova prvaka, osvojio i Kup u tri navrata, kako danas gledaš na Zrinjski i jesi li imao priliku pratiti jedan od najvećih preokreta u Europi kada je klub od 0-3 stigao dod 4-3 protiv AZ Alkmaara?
- Baš sam Lakiju rekao da sam ih ja pojačao kada sam otišao, tek tada su počeli osvajati titule, haha. Pratim rezultate i taj preokret protiv AZ-a je nešto nevjerojatno. Atmosfera na stadionu i utakmica je bila fenomenalna. Zrinjski je jako puno napredovao, same titule i nastupi u Europi to potvrđuju - završio je Luka.