Od tog opjevanog Basela taman je ovaj mjesec prošlo 15 godina. Bilo je predvečerje Svjetskog prvenstva u Njemačkoj i nogometni je svijet jedva čekao da vidi na djelu novo argentinsko čudo Lionela Messija.
Nije Messi tad debitirao. Iza njega je bilo pet utakmica za gauče, ali sve nekako nedorečeno: crveni karton u prvoj minuti debija protiv Mađarske, porazi od Paragvaja i Urugvaja, pobjeda u jedinoj utakmici koju je odigrao 90 minuta protiv Perua, asistencije protiv Perua i Katara... U najjačoj argentinskoj provjeri prije SP-a svi su htjeli vidjeti koliko može taj mali 19-godišnji Leo.
Zabio je tada Pletikosi svoj prvi od 71 gola za reprezentaciju, prije toga i asistirao Tevezu, ali Hrvatska je pobijedila 3-2, a nogometni je svijet uočio i jednog drugog čarobnjaka. Luka Modrić briljirao je 84 minute uz Niku Kovača i Kranjčara, noseći se s Riquelmeom, Cambiassom, Demichelisom i - Messijem. Koji je bio povučeniji, iza napadača Teveza i Crespa.
I otad im se karijere isprepliću, obojica su bili Zlatna lopta, obojica su osvojila Ligu prvaka, obojica igrali i izgubili finale svjetskog prvenstva... i više od 20 puta sučelili se u velikom španjolskom derbiju.
Na tom SP-u u Njemačkoj Messi je od pet utakmica igrao u tri, ukupno 122 minute i jedino protiv Nizozemske (0-0) u prvoj postavi. Modrić je igrao u dvije od tri hrvatske utakmice, ukupno 152 minute.
Potom je reprezentaciju preuzeo Slaven Bilić i važne uloge dao svojim poletarcima, s kojima je u mladoj reprezentaciji promarširao kvalifikacijskom skupinom pa u playoffu ispao od Srbije i Crne Gore. I tad, kad je na Marakani Mirko Vučinić hat-trickom presudio, srpski su se novinari i navijači divili: "Tko vam je taj mali plavokosi? Čudo je!"
Od tog Basela prošlo je 15 godina, duga plava kosa i dalje je zaštitni znak, a nogometni fanovi diljem svijeta opet se, jednako kao kad mu je bila 21 godina i tek je zakoračio u vrhunski nogomet, iščuđavaju "Pa kako igra tako maestralno?"
Petnaest godina u hrvatskoj je reprezentaciji trajao još jedino Stipe Pletikosa. I u svijetu nije prečesta pojava. Prošao je Modrić šest velikih natjecanja, "promašio" je samo SP 2010. u Južnoafričkoj Republici, zabio 16 golova, uz 20 asistencija, sedam žutih kartona bez crvenog, a u tih 15 godina od svih natjecateljskih utakmica propustio je samo pet jer su ga izbornici odmarali, osam zbog ozljeda i jednu zbog kartona.
Promašio je tri jedanaesterca: protiv Turske u raspucavanju četvrtfinala Eura 2008., protiv Danske u produžetku osmine finala SP-a 2018. i protiv - Andore 2008. Zabio ih je šest: Austriji na Euru 2008., Azerbajdžanu u kvalifikacijama 2014., Grčkoj u playoffu 2017., Nigeriji i Danskoj u raspucavanju na SP-u 2018. te Azerbajdžanu u kvalifikacijama 2019.
Proživljavao je teške trenutke kad u reprezentaciji nije igrao vrhunski kao u Realu (slično sada prolazi Kovačić), još teže za vrijeme suđenja Zdravku Mamiću, ali nakon SP-a u Rusiji opet je postao miljenik Hrvata. Zasluženo.
Petnaest je godina dolazio uvijek kad je mogao, nikad nije tražio isprike ni alibije, nekad je išlo bolje, nekad lošije, SP u Rusiji i maestralna 2018. godina zauvijek će nam ostati u sjećanju, kao i činjenica da je uvijek, baš svaki put, za Hrvatsku igrao srcem.
Tako će biti i u srijedu u Ljubljani, kada će 134. put na teren istrčati u najdražem, kockastom dresu i izjednačiti se s rekorderom Darijom Srnom. A onda još koja kvalifikacijska, pa pokoja pripremna, pa novi bljesak na Euru, a Dalić ga želi i u Kataru, i eto Luke do 150 'kapica'.
Samo da je zdravlja. Za formu se ne brinemo.