Još od Andore u listopadu nije ga bilo u javnosti. I onda je odlučio u nekoliko sati dati 17 intervjua hrvatskim medijima, kao da se natječe za Guinnessovu knjigu rekorda.
- A to su ti dani, iako nema utakmica, puno je obveza. Humanitarne akcije, odazivamo se na mnogo njih, evo, i maloprije smo bili na Goljaku kod djece s cerebralnom paralizom. Mi stalno radimo, iako se to bez utakmica ne vidi, gledamo utakmice, analiziramo, posjećujemo igrače. Svima nam nedostaju utakmice, jedva čekamo da počne - kaže izbornik, okrenuvši se prošloj i pogledavši prema sljedećoj reprezentativnoj godini.
• Na što prvo pomislite na spomen 2008. godine?
Na Euro, kao prekrasan događaj, prvi moj izbornički Euro. Sve je bilo sjajno, pripreme, igre, odnosi s medijima, navijači. Naravno, najtužniji je onaj poraz od Turske, nikad nismo igrali veću utakmicu. A izgubiti u onakvom ozračju... Jasno, Eduardova ozljeda je tuga izvan svih kategorija, na to nismo mogli utjecati.
• Prođe li vam kroz glavu: S Eduardom bismo bili prvaci Europe?
Ne razmišljam tako. Da, nedostajao nam je ponajbolji igrač, ali i bez njega smo bili odlični, bolji no što su mnogi očekivali. Vjerujem da bismo s njim bili još bolji, ali u nogometu nikad to ne možeš tvrditi, možda bismo s njim ispali u skupini. Nikad nećemo saznati što bi bilo.
• U nekim su vas anketama s Blankom Vlašić proglasili čovjekom kojemu Hrvati najviše vjeruju?
Ljudi su, očito, razočarani u mnoge javne osobe, ostaje im samo sport. Naravno da je to velika pohvala, ali za mene je to, zapravo, vjera u cijelu momčad. Općenito, stvari se mijenjaju, ljudi su počeli gledati dugoročno. Više se naš jedan poraz ne smatra krajem svijeta, ljudi ne misle da nemamo pojma ako izgubimo.
• Vjeruje vam se više no političarima. A dok oni vode političku borbu sa Slovenijom, najpopularniji Hrvat tamo priprema svoju momčad?
Teško bismo našli Hrvata koji bi nas tako ugostio kako nas dočekuju u Čatežu. Oni se s nama raduju, plaču zbog poraza, vole nas kao djecu. S druge strane, ne znam postoji li još koja reprezentacija koja se priprema izvan svoje zemlje. A nismo mi baš bilo kakva reprezentacija.
• Cijele su vas godine “selili” u Englesku, mnogi su se kladili da će vas ponude i napisi s Otoka slomiti?
Ne znam kako bih to opisao. Nisam nervozan, ne idu mi te stvari na živce, a istovremeno mi i gode. No nije lako slušati što ljudi govore, a mnogi mi kažu: 'Glup si ako sad ne odeš’. Svjestan sam rizika koji sam prihvatio ostankom u Hrvatskoj, ali da sam htio miran posao, otišao bih u neku državnu tvrtku. Odabrao sam ovaj put, vjerujem da ova momčad može biti još bolja, a i ja mogu biti samo bolji trener no dosad, ništa mi neće pobjeći.
• Priča se da ste moćni u Hajduku, da vas se pita za štošta?
Stalno po Splitu slušam da sam moćan, da sam ja doveo Vučevića i savjetovao ga. Jasno, ljudi su me pitali što mislim i ja sam rekao, ali nisu pitali samo mene. Nisam baš tako svemoćan.
• Što će biti s braćom Kovač?
Čuo sam da Robert završava karijeru, pričao sam s Nikom o tome. Uvijek se mogu oprostiti od reprezentacije, pa nije to ugovor da moraju potpisati. Nema tu filozofije, budu li igrali u klubu, igrat će i u reprezentaciji. Oni su toliko bitni...