Ode još jedna riječka nogometna legenda... Mladen Vranković preminuo je u 84. godini. A ostaje zauvijek upisan kao jedno od najomiljenijih i najslavnijih imena klupske povijesti.
POGLEDAJTE VIDEO: Rijeka bijelih snova
Danas djeca idola vide u Franku. Prije njega ovacije su išle Anasu i Vugi. Navijači rođeni '70-ih obožavali su Desnicu, Gračana, 'Bionda' Juričića, 'Krlju' Radovića, Radina, Kustudića i 'Mintu' Ružića, a generacija njihovih očeva klanjala se Radakoviću, Jantoljaku, Lukariću i - velikom 'Pauku' Vrankoviću.
Rođen 1937. u Rtini, ali zapravo: pravo dijete Kantride. Dres Rijeke nosio je (u prvom navratu) od 1. prosinca 1959. do 31. srpnja 1963. pa onda opet od 2. srpnja 1967. do 31. srpnja 1970. Vranković se od 20. siječnja 1972. do 21. veljače 1973. i treći put vratio svojoj Rijeci za koju je igrao impresivnih 350 puta i ušao u svaku riječku nogometnu povjesnicu. Upisan blještavim slovima.
Fajter kojeg se obožavalo
Čvrst kao stijene Kantride, iz kategorije fajtera kakve Primorci obožavaju. Igrao je ispred obrane ili u obrani, u onom nekadašnjem poimanju nogometa 'half' koji je - nosio sve pred sobom. Vrankoviću je savršeno svejedno bilo igra li prijateljsku s nekim lokalnim niželigašem ili protiv svjetskih zvijezda u dresu Dinama, Hajduka, Zvezde... Respekt svakome, 'popust' ni bratu rođenome.
Igrač i trener. Sedam godina ili prvi trener, ili asistent ili s mladima u Školi nogometa. Pomoćnik Josipu Skoblaru 1984. u onoj vječnoj 3-1 pobjedi nad madridskim Realom.
Kad je trebalo podmetnuo bi leđa dok u klubu nije bilo ni lipe. Kad je Kantridu pogodio egzodus najvećih imena Vranković je napravio vrhunsku momčad od tada relativno nepoznatih igrača (Mladenovića, Škerjanca, Jankovića, Peršona...). I igrao se vrhunski nogomet na Kantridi. Protivnici su morali 'krv pljuvati' da bi prišli Rijekinom golu.
Uvijek tu za svoju Rijeku
Bijele je vodio i do onog gorkog legendarnog finala Kupa 1987. protiv Hajduka kad osvajača trofeja nije odučio nogomet nego beogradski sudac Zoran Petrović. Navijačima je sve bilo jasno pa je unatoč porazu nakon penala na Korzu ispred Bonavije Vrankoviću i igračima priređen doček kao da su se vratili s Kupom.
Trenirao je svoju Rijeku i 1991. pa 1995., a onda uživao stvarajući igrače i igru u klubovima iz Rijeke i riječkog bazena (Orijent, Lučki radnik, Halubjan, Grobničan i Klana).
Mladen Vranković - 84 godine na ponos i vječna spominjanja u svakoj priči o najvećima koju su ikad zaigrali u svetom bijelom dresu s Rijekinim grbom.