Bivši igrač i trener Hajduka Ante Miše (53) se u prosincu prošle godine odlučio na još jednu trenersku avanturu nakon što je bio izbornik reprezentacije Turkmenistana. Preuzeo je Al Arabi iz Kuvajta, a pet mjeseci nakon klubu je donio prvi naslov prvaka nakon 2002. godine i to bez poraza!
Al Arabi je u 17. kolu kuvajtske Premier lige pobijedio Al Sahel te tako kolo prije kraja pobjegao drugoplasiranom Al Quadisaju na nedostižnih sedam bodova.
Klub je posljednji naslov osvojio 2002. godine i očekivanja su od Miše i njegovog pomoćnog trenera Ardiana Koznikua bila jako velika. Miše ih je na koncu opravdao te klubu donio titulu. Uz sjajni učinak od 13 pobjeda i četiri remija.
Bivši trener Hajduka emotivno je doživio osvajanje titule pa je odmah nakon posljednjeg sučevog zvižduka skočio u zagrljaj svojim igračima.
- Al Arabi je najtrofejniji kuvajtski klub, od osnutka 1960. godine osvojili su 58 trofeja, ali zadnje prvenstvo davne 2002. godine i jako dugo čekaju na naslov. Prošle godine osvojili su Emir kup i zbog toga imaju jako velika očekivanja - kazao nam je nedavno Miše, koji je prije dolaska u Kuvajt bio izbornik reprezentacije Turkmenistana. Prije toga je trenirao Hajduk, Dugopolje, Vitez i Zrinjski, a bio je i pomoćnik Anti Čačiću u hrvatskoj reprezentaciji.
- Imamo dobru momčad i rezultate, ali na žalost igrači nisu profesionalci. Ponekad se ne pojave na treningu zbog posla ili moramo napraviti pauzu ako je vrijeme molitve... Ja to zovem "fleksibilna disciplina", moram se kao trener prilagoditi lokalnim pravilima i navikama - kazao je Miše.
Unatoč nogometnoj egzotiki, hrvatski trener napominje kako je kuvajtska liga jako dobra, a uvjeti i infrastruktura su takvi da ih u Hrvatskoj samo možemo sanjati.
- Kuvajtska liga je iznenađujuće dobra, u svakoj momčadi smije igrati po pet stranaca, i svi su redom reprezentativci svojih zemalja. Uglavnom su to igrači iz Tunisa, Maroka, Jordana, Egipta, Senegala... Kod mene igraju reprezentativci Libije, Palestine, Sirije i Gane. Sve su to igrači koji prave razliku, a među njima ima i onih koji bi bez problema mogli igrati za Dinamo ili Hajduk. U svakoj momčadi imate po dva-tri "gladijatora", momčine od 190 cm i 100 kg mišića, nemoguće nešto - otkriva nam Miše.
- Uvjeti su fenomenalni, tereni su kao tapeti. Kako i ne bi bili kad ih mijenjaju dva puta godišnje. Svaki stadion ima zimski i ljetni travnjak. Zbog specifične klime moraju ih mijenjati jer nema te trave koja bi izdržala veliku vrućinu i sušno vrijeme. Šalili smo se Ardi i ja da kod nas ljudi ljeti i zimi mijenjaju gume na automobilima, a ovdje mijenjaju travnjake u istom ritmu. Igramo na Sabah Al Salem stadionu koji prima 26.000 gledatelja, ali na žalost zbog korone još nisam doživio pravu atmosferu.