Arpad Šterbik, Španjolac mađarskih korijena rođen u Vojvodini, ima jednu lijepu naviku - rijetko je protiv Hrvatske na gornjoj granici svojih mogućnosti. Nije bio ni u polufinalu Europskog prvenstva u Poljskoj, bio je toliko nezadovoljan svojom izvedbom da je nakon četiri obrane u 16 minuta pozvao kolegu Péreza de Vargasa i rekao mu:

- Ajde, ulazi, ne valja ovo...

Vratio se na gol u nastavku, ali ništa se posebno nije promijenilo. Na sreću po Španjolsku, na nesreću po Hrvatsku, Šterbikovi suigrači odradili su posao i bez značajnog doprinosa golmanskog dvojca.

- Ne, nas dvojica definitivno nismo bili na visini zadatka, nismo napravili ono što se od nas očekivalo, ali tako je bilo i na drugoj strani, ni hrvatski golmani nisu blistali - konstatirao je Šterbik, već više od desetljeća jedan od najboljih svjetskih golmana, i dodao:

- Moji suigrači su jako puno golova zabili sa crte, sa šest metara i iz kontri, tako da Aliloviću i Stevanoviću zapravo nisu ni dali pravu šansu.

"Mirko je vrhunski golman"

Suosjeća Šterbik s patnjama Mirka Alilovića, zna kako je to, i on je s ovih prostora, osvojio je dvije svjetske medalje s Jugoslavijom pa odlučio zaigrati za "furiju".

- Mirko je vrhunski golman, u klubu brani odlično, a pamtim i puno njegovim sjajnih partija za reprezentaciju. Ne znam zašto mu se događaju ti padovi, možda i zbog velikog pritiska s kojim živi, zbog velikih očekivanja. Ali tako je to na Balkanu, ovdje je uvijek dobro samo i jedino najbolje. Nema veze o kojem se sportu radi, odbojci, vaterpolu ili rukometu, pritisak je uvijek strašan i priznaju se samo pobjednici. U Španjolskoj toga nema, u većini europskih zemalja zapravo, tu se puno lagodnije osjećaš - kaže Šterbik.

Zasad još nema europsku medalju, no u nedjelju navečer će je imati. Zlatnu ili srebrnu, samo je to pitanje, bilo mu je važno samo proći Hrvatsku.

- Ne bih rekao da je Španjolska kvalitetnija od Hrvatske, bio je to okršaj dviju podjednakih, ravnopravnih momčadi u kojem su odlučivale nijanse. Srećom, ovaj put je otišlo na našu stranu. Igrali smo dosad na turniru s puno oscilacija, i to unutar utakmica, dok je Hrvatska neke utakmice igrala briljantno, a neke jako loše - kaže Šterbik.

"Nikad ne slušam trenera na time-outu"

Presudila je, svjestan je i on, serija 8-1 na kraju prvog poluvremena, Španjolci su s 10-13 otišli na 18-14 i povratka više nije bilo.

- Što nam je izbornik rekao je time-outu? Nemam pojma, nikad ne slušam trenera na tim minutama odmora, to su trenuci u kojima se ja borim sam sa sobom - sa smiješkom kaže Šterbik, no osnovni plan ipak zna.

- Izbornik nam je rekao doslovno: 'Ako treba, dajte loptu Hrvatskoj, pa neka oni napadaju, a mi ćemo trčati u kontre'. Vidjeli smo što ste napravili Poljacima upravo iz kontri, a to je i naš stil, rukomet s puno trčanja i lakih golova. Tako smo stigli i prestigli Hrvatsku, toga ćemo se držati i u finalu.

Mogao bi igrati i za Hrvatsku...

Njemačka i Španjolska kreću od 17:30 sati, bit će to sasvim sigurno utakmica dostojna finala EP-a.

- Nakon što smo pobijedili Njemačku u skupini, rekao sam španjolskim novinarima da mi se Nijemci jako sviđaju, da su mladi i silno talentirani i da će za dvije, tri godine početi skupljati medalje. Iskreno, nisam očekivao da će je osvojiti već sad, ali eto, iznenadili su me - kazao je Šterbik i dodao:

- Gledajte, finale je finale, tu je sve moguće. Nama je najvažnije bilo ući u polufinale, odraditi to dobro, a to smo sad i uspjeli. No ja uvijek kažem da se finala igraju da bi se dobivala, tako ćemo i ovoga puta krenuti.

Finale će biti posljednjih 60 minuta jednog turnira za pamćenje.

- Doista se ne sjećam da sam ikad vidio Europsko prvenstvo ovakve kvalitete, s ovoliko zanimljivih utakmica, u kojima se odlučuje u zadnjih minutama i sekundama, s toliko preokreta, toliko važnih utakmica - kazao je Šterbik, kojem je netko u šali dobacio da bi mogao razmisliti da još jedanput promijeni reprezentaciju, da malo brani i za Hrvatsku.

- Čujte, sad imam 36, moram pauzirati tri godine... Pa da, i mogao bih, ali za veteransku reprezentaciju, ha, ha.