Više nikad neću biti gladan. Zakleo sam se da neću potrošiti zarađeni novac. I kad budem najveći, bit ću najponizniji, rekao je Mirko.

Legendarni Mirko Filipović prošao je put od trnja do zvijezda, a nije mu oduvijek bilo bajno. 

- U Zagrebu je bilo dana kad nisam imao što jesti. Bili su to studentski dani, nije ih bilo previše, ali ih je bilo - prisjeća se Cro Cop.

Nije imao normalnu vreću za udaranje niti klub u kojem bi oštrio svoje borilačke vještine.

- Kupio sam malu vreću koja se nije mogla udarati rukama niti je imala mehanizam vraćanja u početni položaj. Zato sam je zakucao iznad glave i bezbroj puta vježbao ‘high-kick’. Tako sam razvio osjećaj za potez koji mi je obilježio karijeru - nadovezao se Mirko Filipović. 

Zbog svega toga danas cijeni ono što ima i što je postigao.

- Ponosan sam. To je škola koju bi svakom poželio u normalnoj količini. Čovjeka to očvrsne.

Kako je Ernesto Hoost pošteno nasamario Mirka Filipovića

U borbi prije Ernesta Hoosta sam zaradio dva slomljena rebra, ali i Hoost je bio oštećen. U trećoj rundi me je slučajno taknuo po rebrima i ja sam kleknuo. Bio je zbunjen. Vidio sam da mu je lijeva noga zamotana, udaram ja po njoj i ništa. I nakon borbe kaže on meni: ‘Znaš što? Zamotali smo lijevu, a ne potrganu desnu nogu’, nasmijao se Cro Cop.