UFC 230 izgubio je sjajan meč u kojem se na velika vrata trebao vratiti Nate Diaz. Zbog još neutvrđene ozljede suparnika Dustina Poiriera, američka organizacija morala je otkazati borbu za inauguralni pojas novouvedene kategorije do 75 kilograma.
Loša vijest uslijedila je nakon, u najmanju ruku, šokantne odluke lidera MMA zajednice. Daniel Cormier branit će pojas prvaka teške kategorije protiv Derricka Lewisa na istom eventu, a bit će i glavna borba večeri. Lewis je ovog vikenda nokautirao Aleksandra Volkova deset sekundi prije kraja, nakon što je izgubio prve dvije runde.
Velika sramota je način na koji UFC tretira borce koji su pomaknuli granice najbrže rastućeg sporta na svijetu. Sramota je što Stipe Miočić kao najdominantniji borac teške kategorije UFC-a ikada nije dobio priliku niti razmisliti bi li ili ne prihvatio revanš protiv DC-a.
A znamo da se tu nema što razmišljati. Miočić je netom nakon poraza od Cormiera čestitao novom prvaku i izazvao ga na revanš. Njegove ideje i planovi bili su jasni tada, jasni su i sada, no oni se kose s onima UFC-a. Stipe je Dani Whiteu odavno trn u oku.
- Devet od deset puta dobio bih Daniela. Znam da sam bolji borac i taj jedan put svakome se može dogoditi. Ja bih se trebao boriti za titulu - komentirao je Miočić odluku UFC-a.
Situacija je apsurdna, složit ćemo se. No, za UFC je itekako isplativa. Isto kako je i dopingirani Brock Lesnar trebao uskočiti u borbu za naslov kao grom iz vedra neba, nakon dvije godine izbivanja zbog kršenja propisa Američke antidopinške agencije (USADA). Money talks, i za UFC tu nema dileme.
I pošto sam Derricka Lewisa imao priliku uživo gledati u zagrebačkoj Areni, potez UFC-a je donekle opravdan. The Black Beast je radom i zalaganjem zaslužio jedinstvenu priliku, a svojim karakterom i neuobičajenim pristupom životu istaknuo svoje ime i široj publici. Ali pod kojim okolnostima... I nauštrb čega?
Da ne bi ispalo jednostrano i huškački pošto je Miočić naš čovjek, nepravda je odradila svoje i ostatku divizije. Pazite, jedna ovakva odluka utječe i na ostale borce, lančanim efektom događaju se promjene unutar divizije.
Curtis Blaydes je još jedan borac kojeg sam gledao u Zagrebu i koji je tada zbog otekline na desnom oku morao predati meč Francisu Ngannouu. Taj dečko strahovito je napredovao i od tada ostvario pet pobjeda zaredom. Pa čak i onaj NC protiv Adama Milsteada prvotno je bila njegova pobjeda.
Nanizao je Olekseja Olejnika, Marka Hunta i Alistaira Overeema, a oni su samo dio najboljeg niza neporaženosti u teškoj kategoriji trenutno.
Pa se nakon svega, po tko zna koji put, pitam što čovjek treba učiniti da bi dobio šansu? Baciti kolica na autobus? Izvrijeđati muslimane ili napasti suca u Bellatoru? Pregaziti trudnicu ili se ubosti iglom u dupe pa izigravati moralnu vertikalu i neshvaćenog momka punog pokajanja?
Biznis je jedno, a poštovanje nešto sasvim drugo. Ne čudi stoga što se diljem MMA zajednice ime Scotta Cokera provlači kao jedinog preostalog romantika u svijetu slobodne borbe.