Ima nas 15-20, ali na treningu nas se skupi desetak. Ma prva nam je želja osnovati klub, a za to bi nas trebalo biti 50-ak. I trebali bismo imati teren.
Pričalo nam je to prije koji mjesec vrlo šaroliko i zanimljivo društvo, koje je odlučilo u Zagrebu pokrenuti gaelic football, irsku inačicu nogometa. Ili ragbija. Ili australskog nogometa.
I uspjeli su! Osnovali su klub Croatian Celts, ima ih 28 i ovaj su vikend trebali igrati prvu utakmicu, ali im je planove pokvario korona virus.
- Zapravo je taj sport najsličniji Aussie rule footballu, odnosno australskom nogometu. Ali ima i elemenata nogometa, ragbija, košarke... - govori Gavin Hay, Australac koji u Zagrebu vodi i jedan od tri kluba (jedan je ženski) australskog nogometa.
Hay je već gotovo 15 godina stanovnik Zagreba i ulični je zabavljač, godinama redovit sudionik "Cest is d best" festivala. A društvo mu na blatnom terenu Ragbi kluba Zagreb na Rudešu prave Englez, Velšanin, Francuz, australski Hrvat... i četvorica Iraca. Ipak je gaelic football njihova baština...
- Dodaj! Baci! Pusti! - viču na engleskom jeziku, dok treneri Neil ili Michael ne prekinu akciju i upuste se u objašnjavanje što treba bolje. A društvo na terenu čime momci od 25 do 62 godine.
Lopta je okrugla, ali nije nogometna, dosta je teža, tvrđa. Igrač je nosi kao u ragbiju, ali nakon četiri koraka mora nešto s njom napraviti: ili si je piknuti nogom u trku ili je voditi kao u košarci. Ili je dodati, što se izvodi tako da si jednom rukom drži loptu, a drugom je udari. Kad lopta padne, ne smije se samo podići rukom nego se mora nadići nogom prije podizanja.
Igra 15 igrača u svakoj momčadi, iako postoje inačice s 9, 11 i 13 igrača. Teren je 137 metara dug i 82 metra širok, golovi su kao u ragbiju samo je prečka nešto niže. Gol između vratnica iznad prečke vrijedi jedan bod, a u gol tri boda.
- Moja supruga Olive irska je ambasadorica u Zagrebu i prije 18 mjeseci rodila nam se ideja. Organizirali smo family day, došlo je 80-ak ljudi i tako smo se skupili za početak. Ragbijaši Zagreba ustupe nam teren jednom do dvaput tjedno za treninge, a podržao nas je i Emil Tedeschi - priča idejni začetnik Seamus Hempenstall i nastavlja:
- Šteta je što ovdje ne postoji veća irska zajednica jer Irci diljem svijeta preko gaelic footballa prenose i šire svoju kulturu. U kontaktu smo s europskim savezom, u goste nam je došla momčad iz Bratislave, a igra se u Beču, Bratislavi, belgijskom Leovenu, Parmi...
OK, irska zajednica u Hrvatskoj i nije nešto velika, ali je zato hrvatska u Irskoj ogromna!
- Da, mnogi me pitaju jesmo li ludi što smo iz Irske došli ovamo, haha! Ali u Zagrebu je krasno - priča Agnus Rowe, inženjer koji je krenuo obratnim putem. Naravno, zbug ljubavi.
- Igrao sam nogomet i kriket, i sad u Zagrebu igram i kriket. A u Irskoj sam upoznao djevojku, Hrvaticu koja je otišla ondje u potrazi za poslom. Sad smo se zajedno vratili u Zagreb. I baš bi bilo dobro da se, recimo, mladi u Hrvatskoj upoznaju s našim sportom, jer i to bi im pomoglo da se brže prilagode životu u Irskoj.
Gaelic football je igrao do 21. godine.
- Morao sam odustati zbog posla jer i kad se preseliš u drugi grad, i dalje igrač za svoj okrug. A nije lako tako puno putovati.
To je jedna od zakonitosti irskog nogometa. Koji se naprosto odbija profesionalizirati, iako naši sugovornici kažu da je u Irskoj sve oko tog sporta pna profesionalnoj razini osim što igrači nisu plaćeni.
- To bi ubilo draž - slažu se momci, pa objašnjavaju:
- U Irskoj na utakmicu dođe i 55.000 gledatelja, čak i žensku! Igra se kao natjecanje između okruga, jer temelj svega je community, zajednica. I tradicija, jer pravila su ustanovljena još 1884. Najbolji su igrači baš prave face, a finale je na Aviva stadionu.
Znači, tko nije dovoljno dobar za nogomet ili ragbi, gdje je velik novac, ode u gaelic?
- Ma neeeee! Pa to je najpopularniji sport u Irskoj! Prvi je gaelic football, drugi nogomet, treći hurling, četvrti ragbi. Svi koji rade u klubu su volonteri, iako je organizacija, tereni, klubovi... na vrhunskoj razini. Imamo i TV-prava, čak i sponzore na dresovima, igrači imaju sindikat, treniraju 5-6 puta tjedno... Ali nisu plaćeni. A ulaznice su 5 do 10 eura, za finale i 90 eura. I ne možeš ih samo tako kupiti, one se distribuiraju članovima zajednice, jako ih je teško nabaviti - priča Neil McNulty.
On i Michael Sloan igrali su u Irskoj gaelic football na najvišoj razini.
- Uh, imali bismo mi dosta jaču reprezentaciju u nogometu i ragbiju da nema galica - kaže Neil i potvrđuje poznatu činjenicu:
- Hrvati bi bili vrlo dobri jer brzo uče i jako su vješti s loptom.
Dokaz za to je Bruno Bohač, student iz Slavonskog Broda.
- Igramo nogomet redovito s dečkima s kriketa i pozvali su nas da probamo gaelic football. Baš je zabavno, iscrpljujuće, treninzi su odlični i pronio sam glas među studentima da dođu i okušaju se - priča Bruno.
Veljko Popović rođen je u Hrvatskoj pa je otišao u Australiju i sad se vratio.
- Profesor sam matematike, a irski mi se nogomet dopao jer je važna koordinacija ruka-noga-oko. Vrlo je dinamičan, puno se potrošiš, puno je kretanja...
Nadovezao se Gavin Hay:
- To je zabavan način da ostanem fit. A volim pivo...
Doista, uvjerili smo se gledajući ih kako je riječ o vrlo dinamičnom sportu. A osnovna pravila nisu komplicirana.
- U nogometu ako ne znaš s loptom, ne prolaziš. U košarci teško može proći netko niži rastom. A u gaelic footballu možete biti uspješni i ako ste visok, nizak, brz, spor, vješt ili manje vješt s loptom, za svakoga postoji uloga u momčadi. Tko nije dribler, igra obranu. Ozljeda nema puno, najčešće su to istegnuća mišića ako nisi baš u formi. Dueli su puno blaži nego u ragbiju, nema udaraca kao u nogometu, a oprema uopće nije skupa: majica, hlačice i kopačke - opisuje Neil, dok se društvo veselo prisjeća ponajveće legende toga sporta:
- Kevin Moran igrao je nogomet za Manchester United i bježao je u Irsku bez znanja kluba kako bi mogao igrati gaelic football za svoj okrug!
Da, bilo je to 80-ih godina, prije poplave kamera i društvenih mreža. Moran je između 1978. i 1988. odigrao 231 utakmicu za Manchester United, pa prešao u Sporting Gijon i Blackburn, a od 1980. do 1994. godine 71 utakmicu za nogometnu reprezentaciju Republike Irske. Ali Irci ga najviše znaju kao legendu gaelic footballa.