Vijetnamski rat još je trajao, ali bio je to rat kojeg Amerika više nije željela. Sanduci s vojnicima stizali su svaki dan, a oni preživjeli tražili su utjehu u alkoholu, drogi, tabletama... U tim tmurnim trenucima svijet se spremao za najveći boksački spektakl svih vremena. Bilo je to 30. listopada 1974. prije točno 45 godina.

Zbog neodlaska u Vijetnamski rat Muhammadu Aliju 1967. godine oduzet je boksački naslov i nakon godina lutanja, govora i mitinga protiv rata u Vijetnamu, odlučio se vratiti i izazvati tada najboljeg boksača svijeta Georgea Foremana. Aliju su bile 32 godine, Foremanu 25. Koliko je Foreman bio jak govori podatak je bio neporažen. I ne samo to. U 40 mečeva, čak 37 puta nokautirao je protivnike u prve tri runde. A do tog meča imao je 24 nokauta zaredom, od čega posljednjih osam protivnika nisu izdržali duže od dvije runde.

I, da, razbio je Kena Nortona i Joea Fraizera, jedinu dvojicu boksača koji su pobijedili Alija. Stroj, mašina, razarač. Foreman je u tom trenutku bio toliki favorit, da su američke kladionice na pobjedu Alija ponudile koeficijent 40! Oživljavanje, u boksačkom smislu, Alija odgovaralo je svima. TV postajama, promotorima, gledateljima... Cijeli svijet čekao je dan kad će se Ali vratiti u borbu za naslov.

Bila je to jedna od prvih borbi koju je organizirao Don King, a održala se na inicijativu predsjednika Mobuta Sese Seka, koji je osigurao svakome po pet milijuna dolara. Povijesni boksački meč između Alija i Foremana dogovoren je u Kinšasi, tadašnjem Zairu, a danas Kongu. Prvi put je borba za naslov svjetskog prvaka bila u Africi, pa je nazvana "Rumble in the jungle" iliti Gužva u džungli.

Kako bi se što bolje pripremili za meč Foreman i Ali pripremali su se u Zairu, gdje su proveli cijelo ljeto. Borba je trebala biti u rujnu, no kako se Foreman ozljedio prebačena je za listopad. Ali je tijekom priprema u Zairu stekao status božanstva, cijela Afrika bila je za Alija. Svi su jedva čekali meč. 

Meč se održao u dvorani koja je bila korištena za smaknuća političkih disidenata. Ali i njegov trener Angelo Dundee znali su da će Foreman ići po što brži nokaut, a takav pristup i način borbe troši puno energije. Stadion u Kinshasi postao je tako veličanstvena pozornica na kojoj je svijet upoznao "rope-a-dope", tehniku naslanjanja na konopce, kojom je Ali čuvao  snagu i izbjegavao udarce, a Foremana tjerao na potpuno pražnjenje.  

Milijuni gledatelja diljem svijeta i 60.000 Alijevih navijača u dvorani u Kinšasi na nogama su dočekali početak borbe. Uh, kakav je to bio spektakl. Glasan i arogantan kao uvijek, Ali je najavljivao ubojiti ples oko Foremana, no za meč je pripremio nešto drugačiju taktiku, kako smo objasnili, "rope a dope".     

Borba je počela u četiri ujutro po lokalnom vremenu, gledatelji su cijeli meč vikali: " Ali bomaye" (Ali, ubij ga)

Mlađi i snažniji, Foreman je krenuo silovito, a to je bilo ono što je Ali želio. Znao je da Foreman nema iskustva u dugim borbama, pa ga je bezobrazno provocirao.         

- Kakvi su to udarci, udaraš kao dijete - vikao mu je Ali, dok je Foreman silovito udarao. I naravno, trošio energiju.

- Znao sam da će Ali pobijediti Foremana. George je uvijek išao na 'home run' i zbog toga je trošio puno energije - rekao je Alijev trener 2010. godine.

Prema navodima Alijevog trenera, ova je taktika nastala na prijedlog fotografa Georgea Kalinskog, a cijelu je frazu u "rope-a-dope" upakirao publicist John Condon.

Bio je to meč u kojem su sijevali udarci, a najpoznatiji trenutak u povijesti dogodio se u osmoj rundi. Već vidno izmoreni Foreman pokušava zadnjim atomima pritisnuti Alija, se brani i osam sekundi prije kraja, serijom udaraca baca Foremana na pod.

-  Jedan, dva, tri, četiri - odbrojavao je komentator, dok je dvorana bila na nogama. Nitko nije sjedio. A kad je došao do deset, a Big George bio i dalje ošamućen, dvorana je 'eksplodirala'. Muhammad Ali je prvak svijeta. 

U jednoj od najdomljivijih boksačkih priredbi ikad, Foreman je prvi put u karijeri  izgubio. Slika Foremana kako bespomoćno leži, obišla je svijet. . Ali i Foreman su poslije borbe u Africi postali veliki prijatelji. Godine 1996. o povijesnom dvoboju u Kinšasi snimljen je dokumentarac "Kad smo bili kraljevi". Film je dobio Oscara, a Foreman je pomogao bolesnom Aliju da se popne na pozornicu i preuzme nagradu. 

Ali se još sedam godina nakon ovog meča aktivno bavio boksom, a Foreman je čak 20 godina kasnije, kao 45-godišnjak, u istim boksačkim hlačama koje je nosio u Kinshasi, nokautirao Michaela Moorera i još jednom postao svjetski prvak.

Osim što se smatra najvećim boksačkim mečom u povijesti, "Rumble in the jugnle" bio je i jedan od najvećih događaja u povijesti sporta te i dan danas služi kao inspiracija mlađim generacijama boraca