Zabio sam stotine i stotine golova, ni sam ne znam koliko. Pa igram napadača više od 40 godina. I ne mislim stati, još ću ja parati mreže, rekao je Boris Radiković, koji u seniorskom nogometu trpa i s 50.

Zabio je i prošlog vikenda.

Vjerojatno je najstariji svjetski strijelac u seniorskom nogometu. Kontaktirali smo i Guinnessovu knjigu rekorda, no odgovor je bio da nemaju taj podatak. Zna se ipak da je još aktivan Kazuyoshi Miura, koji i s 48 povremeno igra u japanskoj drugoj ligi.

- Znate, ja sam i djed, imam dva unuka. Znaju mi na utakmici dobacivati: ‘Dedek, izađi van, nije ti tu mjesto’. No kad zabijem gol, pogledam ih i nasmijem se. Ponosan sam na svoje godine. U drugim klubovima ima i 40-godišnjaka - kaže Radiković, koji igra za Donji Koncovčak, momčad iz 2. međimurske lige.


Karijeru je proveo po hrvatskim, slovenskim i austrijskim niželigašima. U različitim slovenskim klubovima nastupao je 12 godina, a u austrijskima tri.

- Njemački jezik ne znam, no u austrijskoj ligi suigrači su mi stalno vikali: ‘tor, tor’. A kad bih zabio, onda bih se okrenuo prema njima počeo vikati: ‘tor, tor’. U Austriji su odlični uvjeti, niželigaši imaju čak i pomoćna igrališta - istaknuo je Radiković.

Danas za igranje ne dobije ništa, no u inozemstvu se dalo zaraditi.

- U austrijskim niželigašima je mogao igrati jedan stranac, i čim ne zabijaš, letiš van. Teško je, ali barem plate. U Sloveniji i Austriji zarađivao sam normalnu radničku plaću - istaknuo je Radiković.

Nikad u karijeri nije dobio ponudu hrvatskih prvoligaša.

- Izgubili smo tijekom ‘80-ih od vinkovačkog Dinama, danas Cibalije, 7-2, a ja sam zabio oba gola. Rekli su mi da će me pratiti - napomenuo je Radiković.


Igrao je i protiv zagrebačkog Dinama, kad ga je vodio Ćiro Blažević.

- Rečeno mi je da ‘modri’ traže brzanca i, ako se pokažem dobrim, da bi me možda mogli uzeti. Nažalost, nisam se baš pokazao. Kad sam bio mlađi, govorio sam da ću igrati nogomet dok ne zaigram u prvoj ligi, no taj san mi se nije ispunio - istaknuo je Radiković, koji trpa i lijevom i desnom.

- Dešnjak sam, no kad su me treneri stavljali na drugu stranu, nisam im govorio da ne znam pucati lijevom nego sam je vježbao pa danas igram objema nogama - kaže.

Nikad nije bio ozlijeđen, a golove slavi i dalje.

- Prije sam uvijek skidao dres nakon gola, tako da sam dobio mnogo žutih kartona. Volio sam utrčati i među navijače.Danas to više ne radim, ali ako zabijem dobar gol, možda opet skinem dres - kaže Radiković, koji je uvijek bio odgovoran prema sportu koji obožava igrati.

- Dugo trajem jer živim sportski, triput tjedno treniram u klubu, ne pušim, ne pijem i svaki dan trčim uz Muru. Moram trenirati duplo da bih mogao pratiti mlađe. Tradicija je da domaćin za goste nakon utakmice osigura gajbu piva. Ja ipak posegnem za hladnim čajem - nasmijao se Radiković.

Posljednjih 15-ak godina je trener i igrač, no u Donjem Koncovčaku samo igra.

- Trener je od mene mlađi 20 godina. No ja ga slušam i radim što mi kaže. Dečki iz kluba me jako poštuju i često me pitaju za savjet - kaže Radiković.

Za život zarađuje prodajući kinesku robu na tržnici.

- Da, tenisice, natikače... Treba nekako zaraditi. No kad mi je teško, uvijek imam nogomet i jedva čekam kad će nova tekma.