Moramo biti načisto da u Hrvatskoj postoji jedinstveni jal kojeg nema u drugim zemljama gdje sam živio i radio, a bio sam u Standardu, Nici, Rapidu, objašnjava predsjednik HNS-a Vlatko Marković za magazin Hrvatskog nogometnog saveza zašto ga u posljednjih 12 godina koliko je na 'vlasti', napadaju s raznih strana i kritiziraju.
- Danas smo samo ja, Španjolac Villar i Crnogorac Dejan Savičević bivši nogometaši na mjestima predsjednika. I onima slične probleme. Ne kaže se uzalud da Hrvat ništa tako ne mrzi kao tuđi uspjeh - opravdava se Marković za mnoge afere koje su izbile u posljednje vrijeme.
Vlatko i u 73. godini ne posustaje. Misli da se nikome nije nametao, a ambicije da osvoji i četvrti mandat ne splašnjavaju. Svoj najveći uspjeh smatra Kuću nogometa u Rusanovoj, ali i uspjehe reprezentacije koja mu je uvijek u prvom planu. Nastupili su na četiri velika natjecanja i time se ponosi.
- Zemlja koja ima relativno malo klubova igrala je 'al pari' s Nijemcima, Talijanima, Englezima. Golema je to kvaliteta. Na početku smo imali jednog Bobana, Šukera, Bilića i ostale koji su donosili fantastične rezultate.
Još jedan prigovor koji Maković ne može shvatiti je i taj da je u posljednje vrijeme reprezentacija protkana igračima rođenima izvan Hrvatske.
- Ostat će tako i ubuduće. Nije bilo niti jednog roditelja kojem smo rekli da mu želimo uzeti sina za hrvatsku reprezentaciju da nije zaplakao od sreće. Jednako se zbilo s Petrićem, Rakitićem...
Marković misli da se u Hrvatskoj trebaju graditi novi stadioni...
- Nama je potreban pravi stadion u Maksimiru koji bi trebao nositi ime po Dražanu Jerkoviću. Živa je istina da je on bio Bog koji je hodao po terenu...
Hrvatski nogomet, unatoč svemu, smatra Marković, nije propao.
- Oni koji to govore i pišu su jadnici. Oni bi željeli da je tako, ali to neće dočekati. Hrvatski nogomet je konstanta. Sada imamo i Dinamo i Hajduk u Europi...
Ima viziju i za razvoj nogometa. Za pet, šest godina će, prema njegovim procjenama, biti sve bolji i bolji...
- Tada ćemo imati desetak kampova. Sada smo jedini na svijetu bez njih...
Najteži trenutak u karijeri bila mu je utakmica s Turskom koju neće zaboraviti dok je živ...