Legendarni hrvatski nogometaš Mario Stanić još je jednom prozvao vlastodršce hrvatskog nogometa. Poznat po svojoj borbi za pravednije stanje u domaćoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, Stanić je i ovaj put bio britkog jezika. Objavio je tekst pod nazivom "Sve se može kad se mora!"
U tekstu je vrlo slikovito prikazao svoje mišljenje o trenutnim odnosima među HNS-om, političarima i možebitnom odigravanju utakmice hrvatske nogometne reprezentacije u Splitu, na Poljudu.
Mazohistično seksualno iskorištavanje. Tako to, najkraće rečeno, vidi legenda hrvatskog nogometa. Naime, legendarni vatreni vjeruje kako je to samo kratka ljetna romansa, a ne ljubav za cijeli život. Da, ako političari dozvole odigravanje utakmice na Poljudu, bit će to još jedna krinka za nekakvu njihovu korist. "Ljubav na silu" - siguran je Stanić.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Sve se može, kad se mora! Degutantno je gledati iživljavanje i manipuliranje politike preko nogometne reprezentacije i navijača. Ružno je svjedočiti toj nasilnoj političkoj penetraciji u one najintimnije nogometne organe!
Preko dvadeset godina politika kontinuirano siluje nogomet i koristi svaku prigodu da mu oduzme nevinost i dostojanstvo. Čudna je to veza u kojoj je samo jedna strana stalno uzbuđena i napaljena. Čudan je to odnos u kojem samo jedno doživljava višestruki orgazam, dok se ona druga strana srami, crveni i povlači u sebe. Žalosno je koliko sve to skupa traje, a sramotno da nema nikakvih naznaka kad bi takva vrsta odnosa mogla prestati. Sad već lagano ulazimo u fazu legalizacije tog mazohističkog odnosa u kojem je licemjerje postalo prepoznatljivi i zaštitni znak.
Tragikomično je slušati političke uhljebe zamaskirane u fina odijela i nogometne funkcije kako im je odjednom stalo do nogometa. Odjednom im je stalo igrati u Splitu!
Iznenadna briga za dalmatinski nogometni puk nije ništa drugo nego razlog za još veću zabrinutost. To je samo još jedan pokazatelj političkih mišića i političke trgovine. Jasan dokaz koliko duboko politika prodire u nogometno tkivo i djeluje samo i isključivo onda kad ima direktnu korist.
Čuvaj se političara kad ti i darove nose…
Nakon dugogodišnje uzajamne netrpeljivosti i međusobnih optuživanja, nakon prekidanja utakmica, huligana na terenu i u odijelima, nakon orjuna i svastika, nakon totalne nebrige odjednom se događa ljubav. Prava i istinska ljubav, ili samo ljetna romansa? - procijenite sami.
Čista i nevina ljubav, ili samo tjelesno iskorištavanje? - procijenite sami.
Prst sudbine odnosno politike je odlučio da se ljubav mora i treba dogoditi. Mladoženja iz Zagreba, a mlada iz Splita stali su pred oltar, razmijenili prstenje i izustili povijesno, DA! Kumovi su presretni izašli pred nestrpljive svatove i priopćili radosnu vijest -nogometna reprezentacija će konačno igrati u Splitu!
To je ujedno najveći poklon koji je ovaj narod ikad dobio od političara. Od iduće godine na državnoj televiziji bi mogla ići nova emisija umjesto one “Ljubav je na selu”, stiže nova uzbudljivija i napetija serija — “Ljubav na silu”. Nema veze što se nakon ovakve ljubavi mnogima povraća. Nema veze što mladenci imaju burnu prošlost i nesigurnu budućnost.
Ljubav je to!
Svi znamo kako čovjek nije pri sebi kad se zaljubi, stoga ne čude nekakvi ultimatumi i zahtjevi koje jedna strana traži kao osiguranje. Bezuvjetna ljubav ionako ne postoji.
Može li se i treba li se igrati u Splitu? To je postalo povijesno i egzistencijalno pitanje našeg društva. Može li se igrati u Splitu? Naravno da može, ako nikako, onda na silu. Može, jer su tako odlučili političari.
Treba li se igrati u Splitu? Naravno da treba. Političkoj eliti trebaju novi solventni glasači jer su stari postali nepouzdani.
A, Crni Labud nikad ne spava. Eto vidite, kako se kod nas ipak događaju znakovite promjene. Vidite kako smo mi pametno iskoristili srebro iz Rusije. To je ta depolitizacija i transparentnost. To su ti novi kriteriji stručnosti. To je ta dugo očekivana nacionalna strategija razvoja našeg nogometa. To je ta nova infrastruktura i decentralizacija nogometa. To su ti novi nogometni vizionari. To su ti novi vjetrovi koji pušu kroz naš nogometni savez. Od svih vjetrova najgori je onaj koji tiho dolazi i dugo opstaje. Naš narod ga zove jebivjetar. Nikakva južina, bura, ili tramontana se ne može mjeriti s jebivjetrom. Meteorološke postaje su nemoćne u predviđanju ciklonskih j**ivjetarskih poremećaja.
Oni su ujedno i razlog zašto se kod nas neke stvari teško mijenjaju. Neke stvari se ne mijenjaju nikako, dok se neke stvari promjene za samo pet sati.
U samo pet sati, politički alkemičari, koji su ujedno i predstavnici saveza, uspjeli su diplomatskim i demokratskim metodama pretvoriti mržnju u ljubav, a ludilo u razum. Čista alkemija. Čestitam!
POGLEDAJTE VIDEO: