Ide vlak, ide vlak, ide vlak... Koji vlak? Marijan Vlak, Marijan Vlak... Tako su one slavne 1997., kada je Dinamo 'petardom' ispratio Partizan iz Maksimira, BBB-ovci skandirali Marijanu Vlaku (53). Navijači su obožavali mirnog čovjeka, uvijek odmjerenog u izjavama, skromnog i radišnog. Ali i, što je još važnije, stručnjaka čiji je nogomet bio atraktivan, efikasan i učinkovit.
No u jesen 1998. Marijan Vlak je, nešto više od jedne sezone nakon što je na klupi naslijedio Otta Barića, morao otići. Legendarnom golmanu iz trofejne generacije 1982. vođenje prve momčadi Dinama stiglo je kao nagrada nakon devet godina rada u klubu na raznim funkcijama. Vođenje Dinama bio mu je prvi posao na poziciji prvog trenera jedne seniorske momčadi. Nakon odlaska iz Maksimira kratko je vodio Slaven Belupo, pa 1999. preuzeo mađarski Ferencvaros. U Dinamu je pokušao još jednom krajem iste te godine, pa onda opet i 2002. U oba navrata mandat mu je trajao vrlo kratko.
Dvije godine je nakon toga bio sporski direktor Kamen Ingrada, a kada su Veličani otišli u niži rang Vlak je sjeo na klupu slovačke Žiline. U Mađarsku se Marijan Vlak vratio 2006., kada je postao trener Videotona. Ni to nije potrajalo i ove sezone Ivanković ga je na početku ove sezone pozvao da mu bude pomoćnik. Vlak je prihvatio poziv. Kao 'vojnik kluba', od 24. studenoga je ponovno trener prve momčadi. Postoji li nešto što se zove četvrta sreća?