Mjesec je studeni, njegov 25. dan bliži se kraju, večernji su sati, a u Društvenom domu u Okujama, mjestašcu u blizini Velike Gorice, kreće se okupljati masa.
"Dan mjesta i blagdan Krista Kralja", piše na plakatu, odmah pokraj ulaza u Dom. Svi su lijepo sređeni došao je i gradonačelnik, zato se tako uskomešao načelnik općine. Može ga čovjek razumjeti, ne događa se to baš svaki dan u ovom selu, naselju od jedva nešto više od 400 duša. Znate već takva mjesta, dućan, kafić ili dva, možda i jedan frizer... I većina od tih 400 i nešto ove je večeri ovdje, ipak je to društveni događaj sezone.
POGLEDAJTE VIDEO S BROZOVIĆEM NAKON SVJETSKOG PRVENSTVA U KATARU:
Govori se nižu jedan za drugim, svoje kaže načelnik, pa svoje gradonačelnik, a u tome svemu na redu dođe i - nemojte me držati za riječ - tajnik mjesnog odbora. Tako nešto... Uglavnom, taman prije nego što će onaj što sjedi u kutu zakunjati kako bog zapovijeda, ovaj s govornice krene nabrajati imena zaslužnih mještana. Nižu se imena i prezimena, a onda dođe red i na njega.
- Možemo se pohvaliti da je naš i Marcelo Brozović... - izgovori Tajnik Ili Tako Nešto, a Društvenim domom prolomi se gromoglasan pljesak, ovacije, gotovo krene navijanje!
Točno 13 dana prije toga Hrvatska je osigurala odlazak na Svjetsko prvenstvo, sredila je Grke u one dvije utakmice, ali nije ova scena imala previše veze konkretno s tim. U Okujama svog Marcela jednostavno obožavaju. I ponosni su, kako neće biti, mali iz njihova sela živi u velikome Milanu, igra za reprezentaciju... I zato se posljednjih nekoliko godina u Okujama posebno emotivno pratila Hrvatska, s njihovim Marcelom u važnoj ulozi. Ivanov i Sanjin mali definitivno je uspio...
Itekako je uspio. Uz blistavo rusko srebro, prije godinu i pol je s Hrvatskom osvojiio i svjetsku broncu u Katru, kao i ono drugo mjesto u Ligi nacija, a nakon 99 nastupa, baš onako u svom stilu, odlučio je reći zbogom. Oprostio se Brozović od reprezentacije nakon neuspješnog nastupa na Euru i kao posljednju utakmicu pamtit će onaj tragičan remi protiv Italije. Tek mu je 31 godina, ima pred sobom još nekoliko godina vrhunskog nogometa, ali odlučio je umiroviti reprezentativni dres. Posvetit će se Al-Nassru u kojem će za tri godine dobiti sto milijuna eura i tako je postao najplaćeniji hrvatski sportaš.
I velika je to stvar kad znaš da je počeo tu, u susjedstvu, nekoliko kuća dalje, a završio među zvijezdama. Pamte još i mještani kako je tata Ivan sa svojim sinovima, starijim Patrickom i mlađim Marcelom, odrađivao privatne treninge.
- Da, tako nekako. Kad bih vidio da u nekom elementu zapinje, otišli bismo zajedno na trening i radili na tome - kaže tata Ivan.
I stari Broz bio je nogometaš, kažu jako dobar. Brz, jak, tehnički odličan, no prava, velika šansa nikad nije došla. Igrao je za velikogorički Radnik, za niželigašku Malu Mlaku, i otprilike na tome je ostalo. Sin Marcelo, bilo je jasno praktički od prvoga dana, bio je predodređen za puno veće domete. Priča kaže da ga je tata kao dječaka odveo na trening u kurilovečki Udarnik, tada četvrtoligaša. Nije se tamo dugo zadržao.
- Došao je k nama, ali već nakon dva tjedna mu je voditelj naše omladinske škole rekao da nema smisla da on bude tu. Odmah se vidjelo da je dečko jednostavno predobar za ovu razinu! I naš pošteni trener ga uzme za ruku i odvede u Hrvatski dragovoljac. I tako je, eto, Broz bio kod nas puna dva tjedna - sa smiješkom se prisjetio Vlado Stepanić iz NK Kurilovca, kako se danas taj klub zove.
'Ako ne igraš u klubu, igraš na selu'
U Sigetu je malog Broza, zaigranog i nesputanoga klinca, preuzeo trener Željko Bogomolec. Brzo su i u Dragovoljcu shvatili kakav dragulj imaju u rukama, shvatili da "ovaj mali može odigrati tri utakmice zaredom". A pritom je i tehnički dobar. I ima udarac. I taktički je kvalitetan. Uporan, nije mu problem trenirati. Ukratko, kompletan paket. Za razliku od, recimo, brata.
- I Patrick je mogao biti sjajan nogometaš, da je bio malo uporniji, mogli su danas igrati negdje zajedno. Žao mi je što nije tako ispalo, jer bili su idealna kombinacija. Patrick zadnji vezni, Marcelo prednji, super bi funkcionirali - žali i danas otac Ivan, koji sve to govori iz iskustva, na temelju viđenog.
Naime, iako nikad nisu službeno zajedno igrali za neki klub, Patrick i Marcelo su odigrali "oho-ho" utakmica zajedno. Kako? Za to se pobrinuo tata...
- Kad bi vidio da ne igra dovoljno u klubu, švercao sam Marcela u ovim nižim ligama! Trener mu u Dragovoljcu ne da igrati i ja ga dovedem na seoske lige da se razigra. Puno puta sam to napravio, tamo sam i vidio kako se dobro slaže s bratom na terenu - ispričao nam je Brozovićev otac.
Čeličenje po seoskim livadama, u kombinaciji s "pravim" nogometom, doveli su do toga da je Marcelo izrastao u igrača na kojeg je oko bacio i Dinamo, a to je značilo samo jedno. Zbogom, Sigete... Nakon devet godina u crnom dresu Dragovoljca preselio je u Lokomotivu. Jedna sezona bila je dovoljna da dečko iz Okuja, iz kojega je i dalje svakodnevno putovao na treninge, preseli u redove starijeg brata Dinama.
I tu se negdje pojavila priča koja kaže da je Marcelo u drugom srednje odustao od škole i posvetio se nogometu.
- Nogomet i škola ne idu skupa, zato smo ga odlučili ispisati - objašnjenje je oca Ivana koje je u to vrijeme mnoge šokiralo.
Danas, kad je sin milijunaš, uspješan nogometaš, sretan čovjek oženjen svojom Silvijom, otac malene Aurore i sina Rafaela, teško je reći da je napravio pogrešan potez. Marcelo je knjigu i definitivno zamijenio loptom i samo loptom. Rizično, potencijalno vrlo rizično, ali eto... Svatko bira svoj put.
Birao ga je i Marcelo. Tata je gurao sve u nogomet, mama Sanja bila je najveća navijačica, na svakoj utakmici, a on se, uz igranje nogometa, volio i - za*ebavati. Po birtijama, pretežno. Usput je rasturao fliper, bio najbolji u biljaru, dominirao u stolnom nogometu, a najveća ljubav oduvijek je bio pikado. I tu je strašno dobar.
To je potvrdio i legendarni Ivica Olić. Od 2018. godine pomoćnik je Zlatku Daliću u reprezentaciji, bio je i na SP-u u Rusiji, a prije nekoliko godina opisao je put do srebra. Između ostaloga, dotakao se što su igrači radili u slobodne vrijeme.
- Neki su igrali PlayStation, ali većinu vremena provodili su na pikadu. Ima nekoliko stvarno dobrih igrača, osobito Marcelo Brozović. On 180 ne pogađa slučajno. Ima samo 26 godina i ako ovako nastavi, može zaraditi novac i u pikadu nakon nogometne karijere. Dosta se igrao i stolni tenis, tu je bilo izjednačenije. Iako je Brozović i u tom sportu jedan od najboljih, Dejan Lovren i Luka Modrić su također dobri.
Broz je pikado imao u stanu u Milanu, a i u Velikoj Gorici, u kojoj je odabrao živjeti nakon karijere, kupio je kuću s kafićem!
- Marcelo je zapravo tražio stan u Velikoj Gorici, jer tu želi živjeti, ali nikako nije mogao pronaći nešto što mu potpuno odgovara. I na kraju je nekako došlo do toga da je kupio kuću koja ima ono što je zapravo uvijek želio, lokal u kojemu može igrati pikado. U gornjem dijelu je stan, a u donjem kafić - objasnio je tata Ivan.
Derbi s Juventusom pa pikado s dečkima
Kao urbane legende prepričavaju se njegovim krajem priče kako je Broz znao navečer, u onom kasnom terminu, odigrati derbi talijanskog prvenstva protiv Juventusa, a već nekoliko sati poslije "udarati" pikado s prijateljima iz djetinjstva u omiljenom kafiću u Velikoj Gorici. Baci nekoliko partija, okrene nekoliko rundi, ode na avion i - evo ga drugi dan na treningu. Kao da se ništa nije dogodilo.
Nešto neugodno, međutim, dogodilo mu se na Božić 2015. godine. Malo se proveselio s ekipom pa sjeo u svoj BMW, prošao kroz jedno crveno, pa drugo i - stop, policija! U tim trenucima vozačka dozvola bila mu je oduzeta, a kako je i "napuhao" nešto manje od jednoga promila, proveo je noć na triježnjenju. Nešto slično dogodilo mu se i 2020. godine u Milanu kada je sa svojim
Rolls Royce Cullinanom pijan vozio i također prošao kroz crveno. I tada je na neko vrijeme ostao bez vozačke, a Inter ga je kaznio sa 100.000 eura. To ga je, kažu, velikim dijelom i životno otrijeznilo. Uozbiljio se, malo smirio, pogotovo nakon što su stigli brak, pa djeca...
Odigrao je fantastično Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine pa u konačnici doživio ono o čemu sanja svaki klinac koji uzme loptu u ruke. Najveća nogometna pozornica, finale SP-a, a reflektori upereni u 'malu' Hrvatsku. Bio je to povijesni dan hrvatskog sporta u kojem je sudjelovao i Marcelo. Hrvatska je izgubila od Francuske 4-2, ali više od pola milijuna navijača dočekalo je naše 'vatrene' na ulicama Zagreba. Oni su za nas bili - zlatni.
Tih čudesnih ruskih mjesec dana bilo je vjetar u leđa za našeg Broza koji je u međuvremenu postao jedan od najboljih veznjaka na svijetu. A samim time i jedan od onih koji se nalazi u bilježnicama sportskih direktora brojnih velikih klubova. Odlučio je to pošteno naplatiti pa je na vrhuncu karijere otišao u Saudijsku Arabiju.
Kod njega nećete vidjeti neki čarobni dribling ili atraktivan potez od kojeg ćete pasti na guzicu. Možda neće zabijati svaku utakmicu i donositi pobjede, ali on je jedan od onih bez kojeg klubovi ne mogu. Dirigent koji upravlja orkestrom.
Od njega možete naučiti kako trčati do sutra. Nekad izgleda kao da može igrati tri utakmice u komadu. Naučit ćete i kako napraviti profesionalan prekršaj i kako odraditi prljav posao na sredini terena, kako razbijati suparničke napade. Terijer koji ne staje. A kada je lopta kod njega u nogama, kao da je u sefu. On je jedan od onih od kojeg sve počinje. Duge lopte, razigravanje suigrača, promjena strana. To ne možete naučiti. S tim se rodite.
I upravo zbog toga je bio nezamjenjiv u Interu. Ne samo Interu. Bio bi nezamjenjiv u bilo kojem europskom klubu, nekoliko njih ga je htjelo, ali odlučio je osigurati egzistenciju cijeloj obitelji. U ukupno 330 utakmica zabio je 31 golova i 43 puta asistirao.
Osim nogometne klase, Marcelo je zafrkant kojeg je teško mrziti. Prije nekoliko godina napravio je nešto što je rijetko tko prije njega radio. Tijekom utakmice Barce i Intera u Ligi prvaka, za Barcelonu je bio dosuđen slobodni udarac, a loptu je namjestio Luis Suarez. Lucidno je sve prevario Suarez i pucao po podu dok su svi igrači Intera odletjeli u zrak, ali nije prevario sjajnog Brozovića koji je namirisao ideju Urugvajca bacivši se iza živog zida i blokirao loptu.
Sam sebe je prozvao krokodilom, napravio i logo, a ubrzo se sve proširilo nogometnim svijetom. Danas gotovo na svakoj utakmici možemo vidjeti jednog igrača kako leži iza živog zida kako bi blokirao potencijalni prizemni udarac.
Ima Broz i dalje svojih mušica, svoj je, drukčiji, znao je naljutiti i navijače svojim nepromišljenostima, ali na kraju priče zapravo je važno samo da na terenu odrađuje svoj posao. A odrađuje ga maestralno.
A kada dođe pauza, Marcelo će otići kući u Veliku Goricu, među svoje prijatelje, u svoj EpicBrozo, popiti nešto, uzeti strelice, baciti partiju pikada... I zapjevati. Jer, znate, i u tome ima iskustva. Bilo je to prije nekih desetak godina, stanoviti reper $agud snimio je stvar koja se zove, pazite sad, "$agud je car". Broz ima svoju dionicu na početku, poslušajte još to pa možete konačno izaći iz ovog teksta...