Ovo je za sve Talijane, neka slave!, uskliknuo je Roberto Mancini nakon što je Italija još jednom ove godine pokorila Europu.
Prije mjesec i pol dana pjesmom, na Eurosongu, sad u nogometu. Čudotvorac Mancini preuzeo je momčad koja se nije ni plasirala na SP u Rusiji (izgubila u playoffu od Švedske), u prvih je šest utakmica izgubio dvije (Francuska u prijateljskoj i Portugal u Ligi nacija), a pobijedio samo Saudijsku Arabiju, a onda je nanizao 27 pobjeda i četiri remija.
Ukupno je od poraza 1-0 od Portugalaca 10. rujna 2018. Italija složila 34 utakmice bez poraza. Jedna je dijeli od izjednačavanja svjetskog rekorda, koji drže Brazil i Španjolska.
U odnosu na taj poraz od Portugala, u nedjelju su u finalu igrali samo Donnarumma, Jorginho, Chiesa i Immobile.
Pep Guardiola, Jürgen Klopp, Jose Mourinho... stalno su u fokusu kao najbolji treneri na svijetu, ali gdje je 56-godišnji virtuoz iz talijanskog gradića Jesija? Koji je s Interom u četiri godine osvojio 2,12 bodova po utakmici, sa Cityjem 1,97, sad s Italijom osvaja 2,46.
Bio je prvak s Interom i Manchester Cityjem, a kao specijalist za nokaut turnire, osvajao je Kup s Interom, Laziom, Fiorentinom, Galatasarayem, Cityjem. I sad s Italijom. Igrao je s Bokšićem, trenirao Kovačića i Brozovića, redovit je gost u Međugorju, a imao je presudan utjecaj na karijeru sinova.
Filippo (30) i Andrea (28) bili su, zamislite, obojica u Interu i Manchester Cityju. Dakako, bez ijednog nastupa za prvu momčad, dok nisu shvatili da ni tatin utjecaj nije svemoguć. Pa je Fillipo završio karijeru, a Andreu je put odveo u Oldham, Fano, Valladolid B, Honved, Szombathelyi, DC United i NY Cosmos. Napadač je, a upisana su mu samo dva gola za Fano...
Tata je odveo Italiju na krov Europe, ali ni on nije svemoguć...