Kao što je i bilo najavljeno na konferenciji za novinare u Dinamu se uz Krunu Jurčića pojavio i Zdravko Mamić. I dok se Kruno kratko osvrnuo na sljedeću utakmicu protiv Cibalije, Zdravka je upravo to prekratko trajanje Krunina izlaganja uznemirilo.

O radu u Dinamu...

- Po 101. prvi put sam nepogrešivo u pravu, podijelit ću s vama nešto neobično, svi koji na bilo koji način rade u Dinamu, ne znaju da se sutra igra u Vinkovcima i u srijedu protiv Lyona. Niste Kruni postavili niti jedno pitanje. Pa ja zbog toga patim već godinama, dolazim najmanje tri godine na posao kao da idem na najteži prinudni rad. Prije sam dolazio s veseljem, ne gadi mi se još, ali isključivo jer moram dolazit iz ljubavi prema zaposlenicima, Dinamu, da ga ne ostavim u glibu kao mnogi prije mene.

O odlasku iz kluba...

- Kad nađem nekog tko će voditi Dinamo na 60 posto našeg nivoa, dočekat će ih sedam crvenih tepiha. Tema je bol i spoznaja da nakon 12 godina što nismo igrali Ligu prvaka to apsolutno nikog ne interesira. Govorim što vidim, nisam slijep niti gluh, nitko ne priča o Cibaliji i Lyonu. Ne mogu ne podijeliti to s vama, moram napraviti mobilizaciju. Jedini čovjek koji živi 24 sata za Dinamo, razmišlja samo o Dinamu je Kruno. Vidjeli ste da smo igračima organizirali gledanje filma o Kralju, ušao sam i u svlačionicu u Zaprešiću i onda kad vidim ovo stanje, očajan sam.

O ljubavi prema Dinamu...

- Što je najtragičnije to je uvijek tako. Napravio sam analizu, uvijek u nekoj fazi ne ličimo na ništa. Ljudi su na Sejšelima, u Brazilu, na modnim revijama, a ja igrače branim kao magarac. Napravio sam od sebe kretena, a samo volim Dinamo. Najtransparentniji smo klub, po rezultatima, poslovanju, u cijelom jugoistoku Europe, osvajamo HNL, igramo Europu, ali ja želim više. Ako pobijedimo Lyon to nam nosi koeficijent, nosi nam novac. I navijači imaju pravo na radost, a igrači nisu u formi, ne zbog netreniranja, oni će se možda i napaliti na Lyon, ali oni već mjesecima ne žive za to. Želim da stvorimo sinergiju, kao što smo je stvorili u šestom mjesecu, naježio sam se. Sjećam se igrača i Krunine poglede, nisu mislili da ćemo igrati na Maksimiru, a vi mediji ste nas 'pogurali' da bi se nakon 17. 8. raspali, tipično balkanski, amaterski jer je mali Ivica dobio što je htio.

O egzistenciji kluba...

- Šefe prenesi igračima što sam govorio, njima je to važno što pišete o njima, nadam se da će čitati na portalima i u novinama. I da u ove dvije utakmice damo sve, da poginemo, da nam obraz bude čist pa makar i izgubili. Znamo što nam nedostaje, svakodnevna vatra i strast u kojem bi igrači za Dinamov dres još više ginuli. Razlika između Hajduka i Dinama je u menadžmentu. Hajduk ima sjajne igrače, klub koji ima Tomasova, Vukušića, Sharbinija, Lendrića, Subašića, Andrića, Maloču i Limu, ali nemaju što mi imamo, zajedništvo. Ispričavam im se, ne da bih im solio pamet, samo da objasnim u čemu je razlika i zašto ćemo opet biti sedam puta prvaci zaredom. Ja spašavam egzistenciju kluba, ako treba primit ću za grkljan koga treba i dignuti ga dva metra u zrak, što sam napravio jednom igraču u Varaždinu. Tužan sam jer nam je Cibalia bitna za iduće praznike, stipendane, Božiće, malu dječicu...

O igračima...

- Nemam primjedbu ni na jednog igrača posebno, smatram da se igrači u Hrvatskoj i Dinamu uljuljaju, nemaju dovoljno ambicije. Nije ni počelo iduće prvenstvo, a već tvrdim da smo i osmi put prvaci. Sva 33 igrača zaslužuju biti u Dinamu, u Hrvatskoj postoje dva igrača koje bi mi doveli. Ne znam je li loša limitirana kvaliteta nogometa ili sustav natjecanja, infrastruktura, navijači koji te vrijeđaju, ali nemam alternativu. Ako sam osigurao klubu 200 milijuna eura i proslijedio igračima, zaposlenicima, trenerima, pa što bi oni trebali raditi? Ja sam samo u Dinamu i u krevetu, ovo je nehumano što sam uspio napraviti. A ne vraća se od igrača i dijela publike, ovo je prvenstveno upućeno njima. To fali Dinamu da svake godine bude član Lige prvaka, entuzijazam svih, navijača koji nas kažnjavaju, igrača, medija...

O Eduardu da Silvi...

Javljaju se razni kvazi-odvjetnici po medijima, vrše nezabilježen pritisak na sud. Istaknuli ste da je Dudu dao Mamiću 20.000 eura, a ja imam ovdje ugovore o ulaganju i zastupanju. Samo sam 350.000 eura dao opunomoćeniku Suzanu kako bi ga isplatio i kasnije da ne bi tužio Eduarda. Sve ugovore smo radili na hrvatskom i portugalskom. Jeste ikad čuli za takav primjer, da netko da svoj novac?! I onda kaže dečko da mu nisam ništa dao. Bio sam pošteni ulagatelj i ne tražim što mi pripada, 25 posto po ugovoru što bi iznosilo 20 milijuna eura po njegovim neto primanjima u Arsenalu i Šahtaru, već samo svoj milijun! Omogućio sam mu školovanje u Interu, osigurao sam logistiku, osigurao liječenje kad se nije znalo što mu je dvije godine. Netko ga je doveo u Dinamo, u mladu reprezentaciju, bio sam mu tata.

O reprezentaciji...

Sve ispod polufinala je neuspjeh, imamo takve igrače da moramo biti među četiri. U ždrijebu želim što lakšu skupinu.

O Babinoj Gredi...

Ispričavam se stanovnicima čestitog sela Babine Grede što sam ih uvrijedio neki dan, neka me kazne, neka dođu ovdje i kazne me kako smatraju da je prikladno.