Ljudi, vjerujte, umalo sam umro. Nosili su mi u nekoliko navrata tablete, počeo je Zdravko Mamić, kidajući sako ispod kojeg je bila znojem natopljena košulja.

Teško je proživljavao mariborskih devedeset minuta. Dobro je znao je koliko je prolazak u Ligu prvaka bio važan za održavanje kluba na ovoj razini.

- Kad je Sammir krenuo sam na golmana Maribora, bio sam potpuno siguran da će zabiti. Ma sigurniji od prve bračne noći - kaže Mamić.

Odmah nakon Maribora u Maksimir je doveo Čileanca, no to je samo početak.

- Na zimu ćete gledati megamomčad, kakvu Dinamo nije imao nikad u povijesti. Evo, to vam obećajem, a ja svoja obećanja izvršavam. Nikad nisam lagao, pa neću ni sad. Prošlo je vrijeme kad smo igrali ‘Ligu za bedaka’, ovo je sad novo vrijeme u kojem ćemo svaku godinu igrati u Ligi prvaka. Kad sam to govorio, neki su mi se čak i smijali - rekao je Mamić, pa se vratio na prvi korak prema drugoj Ligi prvaka.

- I da smo izgubili od Ludogoreca, ja sam imao rezervnu varijantu, odobrenje banke za kredit od sedam milijuna eura. Bio bi to novac za preživljavanje. Sad si taj novac mogu zataknuti za šešir - sa smiješkom je rekao Mamić i dodao:

- Doći će dan kad ću ja otići. Prepoznat ću taj trenutak. Ali neka se još malo strpe.