Kao i prije deset godina, laganim korakom, uz nešto kraću kosu i osmijeh, je prolazio parketom Stadthalle dvorane uz skandiranje razdraganih navijača, ali ovaj put je bio u funkciji gledatelja. No ni to nije smetalo navijačima koji su mu skandirali kao da je utrpao deset komada ili kao da je imao neku svoju čuvenu asistenciju kao u najboljim danima.
Najbolji rukometaš u povijesti po izboru IHF-a, Ivano Balić, je utakmicu gledao u društvu Gorana Šprema u Grazu u nevjerojatnoj atmosferi. Na poluvremenu je malo došetao i do svog nekadašnjeg 'ureda' parketa gdje je odradio svoje poslovne obveze, a malo je i popričao s igračima.
Hrvatska je prvu fazu odigrala briljantno, a zadovoljan je i rukometni Mozzart. A ako je on zadovoljan...
- Dobri su. Mislim da se malo više traže u napadu nego u obrani. Dobro, obrana je stvar volje. Čim si agresivniji u tom trenutku, sve skupa u tom segmentu izgleda bolje. S druge strane, napadu treba vremena da klikne, da se uklopi. Imamo varijante u kojima se izmjenjuju Cindrić, Duvnjak i Karačić i to izgleda u redu. Po meni, Mamić bi trebao igrati više, tako da bi i preko njega imali taj vanjski šut. Ne mislim pritom da mu se dopušta da vodi igru i da kreira, već da šutira. Ovo drugo je u redu, imamo dosta kontri, Šego brani sve bolje i diže se tako da se napredak jasno vidi iz dana u dan - rekao je Ivano za RTL.
Naši rukometaši sele u Beč gdje će igrati protiv Njemačke, Španjolske, Austrije i Češke u drugom krugu. A vjerujemo, s njima u Beč seli i 'pola' Hrvatske.
- To će biti malo nezgodno, nikad ne znaš s domaćinom. Austrijanci napreduju i dižu se, liga im napreduje. Bit će zanimljivo no ždrijeb nam ide na ruku tako da imamo veliku priliku. Treba biti hladne glave da se dođe do polufinala - rekao je Balić pa nastavio:
- Treba očekivati plasman među četiri reprezentacije. Mi smo takva reprezentacija, imamo kvalitetu za izboriti polufinale Europskog prvenstva. A onda, to je jedna utakmica u kojoj je sve moguće. U svemu tome moraš isprovocirati sreću pa će jednog-dvojicu krenuti šut, tu je zaista sve moguće - zaključio je legendarni rukometaš.
Njegovo mišljenje se posebno cijeni jer ipak čovjek je osvojio sve i svašta s reprezentacijom. Prije deset godina u Austriji bili smo na korak od europskog zlata, jedinog koje nam fali, ali ti Francuzi bili su nemilosrdni. Po tko zna koji put...
E pa dobra je stvar što njih više nema na natjecanju, a nadamo se da će naši 'kauboji' ovaj put ipak ispuniti svoj vječni san i uzeti to zlato čija praznina stvara propuh u vitrinama HRS-a,