Griješiti je ljudski, ali ako vam se gumica istroši prije olovke, onda ste negdje gadno pogriješili. Dinamo je godinama u Europi, ciljevi su visoki, no rezultati niski. Negdje se gadno griješilo. Najbolji igrači prodavani su večer uoči Europe. Sada nije tako. Današnji Dinamo doista izgleda europski. Ne postoji u čitavoj povijesti svijeta klub kojem je natovareno više grijeha, u kojem čak i, kako je rekao Koch, zidovi govore protiv Dinama... Shvaća to i Zoran Mamić, tvorac nekih od najboljih Dinamovih utakmica.

Trener ste i sportski direktor. Kako izgleda vaš jedan dan?

- Imam milijun poziva menadžera koji stalno nude igrače. Ne stignem sve ni pogledati. Evo, tu se Zdravko i ja puno razlikujemo. On hoće svakoga vidjeti, svakoga saslušati, ja ne. Imam svoj krug ljudi od povjerenja. Ne možete sve stići pogledati. Vjerojatno i propustimo kojeg odličnog igrača... Evo, sad sam dobio mail od nekog Nijemca, koji ima akademiju u Africi. Nudi nam pet mladih reprezentativaca koji su bili svjetski prvaci. E, sad, budi pametan. Treba vidjeti koliko koštaju, isplati li se investirati, pa prihvat stranaca u Dinamu, koji nije optimalan, sto upitnika iznad glave.

Koliko vam remeti planove Angelo Henriquez koji igra finale Copa Americe?

- Bilo bi optimalno da je tu, ali znali smo što i kako će biti. Veselimo se finalu i veliki su kandidati da osvoje zlato. Iskreno, za prvo pretkolo Lige prvaka neću ga koristiti.

Koga biste željeli u posljednjem pretkolu Lige prvaka?

- Naravno da bih htio najslabijeg, ali tko je to, u ovom trenutku ne znam. Sigurno da je Basel, ako bude u playoffu, najteži. Ali ima tu puno pitanja, kako momčad diše nakon priprema, ima li ozljeda, dolazaka, odlazaka...

Što Dinamu nedostaje da bude konkurentan u Ligi prvaka, primjerice, kao Ludogorec i Basel?

- Teško je reći što je to. Atmosfera, sreća, kvaliteta. Dinamo ima problem psihološke barijere gdje se stalno potencira to proljeće u Europi, koje meni ne predstavlja apsolutno ništa. Volio bih igrati proljeće u Europi, ali što to znači? Prezimimo sutra, prekosutra, za pet, deset godina onda ćemo reći: "Želimo polufinale"!. Naravno da želimo biti bolji, jači, konkurentniji, ali treba napraviti stadion, atmosferu da nam publika bude od pomoći. Malo smo zamijenili teze, mi animiramo publiku, umjesto da publika nas podržava. Kad je teško i kad vam ne ide, publika može puno pomoći. A mi to nemamo.

Može li vam tu psihološku barijeru skinuti psiholog Boris Balent, kojeg ste angažirali?

- Boris nam tu može puno pomoći, puno stvari koje nam kaže, u biti su vrlo jednostavne, ali čovjek o njima uopće ne razmišlja. Ima pomaka tu. Svake godine smo nakon prvog europskog poraza pod takvom nervozom, presijom, koja počne od medija pa se uvuče u klupske strukture, navijače i na kraju na momčad... Dinamo ima dobru momčad i siguran sam da ćemo ove godine biti konkurentniji nego lani.

Mislite li da su Hrvati ksenofobičan narod? Primjerice, Arsenalu nitko ne broji strance, dok su u Dinamu uvijek pod povećalom.

- To je problem. Evo, lani je bilo prvi put u 10 godina da su stranci imali koliko, toliko podrške. Prije nisu niti došli, a već je bio blok prema njima, od javnosti, medija, komentara... Nije lako, bio sam stranac u Njemačkoj 9 godina i znam što znači podrška, lijepa riječ, a znam što znači i kad te omalovažavaju i napadaju. Bili smo na referendumu za ulazak u EU, sad smo u Uniji, Portugalci nisu stranci, mi smo ista država.

Uspijete li spojiti posao i prijateljstvo, odnosno, družite li se s Kovačima kao nekad?

- Vidimo se, možda ne u onoj mjeri u kojoj bi trebali, ali obaveze su takve da je to teško uskladiti. Niko i ja ne živimo u istom gradu, tako da se s Robijem više vidim.

Što mislite o novom treneru Hajduka?

- Ne poznajem ga. Znam iz javnosti donositi neke zaključke. Ako je bio dugo godina pomoćnik u Freiburgu, Leverkusenu, Werderu sigurno se radi o stručnom i kvalitetnom čovjeku. Koliko dobrom, to ne mogu reći. Po mentalitetu, hrvatska imaginacija i njemačka profesionalnost moraju biti dobra kombinacija.

Dinamo je pod vama odigrao neke od najboljih utakmica u povijesti. Primjerice, ona u Beču, pa 5-0 protiv Hajduka, no mnogi to pripisuju Zdravku. Koliko vam je teško raditi s tim teretom?

- To je tako, ja sam tip koji se ne zamara sa stvarima koje ne može promijeniti. Imidž Zdravka ili nas je takav kakav je, mi se jedino možemo truditi biti što bolji, uspješniji...

Kad su pitali Billa Clintona koji mu je najbolji savjetnik,  odgovorio je: "Onaj koji uvijek misli suprotno od mene. Jer, ako misli kao i ja, jedan od nas dvojice je suvišan. A to nisam ja". Zdravko dugo nije imao takve savjetnike.

- Slažem se s tom filozofijom. Ispravna je i točna. Zdravije je za posao kad netko ima drugačije mišljenje. Nije da mu kontriram namjerno, ali dajem mu sugestije, ne slažemo se uvijek.

Brat kaže da ste puno ostarili na klupi. Nervirate li se na klupi?

- Prilično sam opušten prije utakmica, a to zahvaljujem godinama provedenim u Njemačkoj i ljudima koji su mi bili nadređeni. Jesam li ostario? Ne osjećam se tako, u glavi sam kao da imam 25 godina.

Koja vam je najdraža utakmica u trenerskoj karijeri?

- Hm, ne znam. Evo, pobjeda 5-0 protiv Hajduka.

Mislite li da je Dinamo toliko dominantan u regiji da su pričuvni ili neželjeni igrači Dinama pojačanja za Crvenu zvezdu?

- Lucho nije bio pričuvni igrač, to je stranac s najvećim brojem nastupa u Dinamu, 180 nastupa ima. Ali, da se Dinamo uzdignuo u regiji, jest.

Dobro, bi li trenutne pričuve Dinama bile pojačanja za Zvezdu?

- Siguran sam u to. Siguran.