Do kraja utakmice još je sedam minuta. Rezultat je 7-7, čupa se na sve strane, bazen se pretvorio u pjenušac koliko se pjenilo, za ono malo živaca više nitko ne mari jer ulog je ogroman - možda i četvrtfinale Europskog prvenstva. Onda loptu uzme ona i s dva gola riješi utakmicu. Tko će ako ne najiskusnija.
- Ha, ha, ha. Dobro, ne bih ja to tako rekla - bez razloga je skromna ostala Emmi Miljković (31), najstarija vaterpolistica u hrvatskoj svlačionici u kojoj se, a što drugo, proslavila velika pobjeda nad Srbijom (9-8).
Prva "prava" na europskim prvenstvima nakon dosadašnje dvije protiv Turske kada se tek razigravalo za, nažalost, ona posljednja mjesta. E, tamo Hrvatice više neće pripadati pobijede li i, a to očekujemo, Slovačku.
- Proslavile smo pobjedu, da, no sada nas još čeka ta odlučujuća utakmica sa Slovakinjama pa ćemo onda tek slaviti još više. Jesu li nam vaterpolisti čestitali? Baš kada smo mi dolazile u hotel, gdje su s nama, oni su bili na treningu.
Hrvaticama je ovo četvrta kontinentalna smotra, igrale su EP-u u Zagrebu 2010., tada samo zahvaljujući domaćinstvu, dok su posljednja tri u Beogradu, Barceloni i sada Budimpešti zaslužile u bazenu. Miljković je jedina koja je prošla sve.
- Slažem se, bilo je stvarno vrijeme da nekoga pobijedimo u skupini. No bilo je i vrijeme da konačno s nama budu dvije ekipe iz istog ranga kao što su Srbija i Slovačka. Četvrtfinale bi nam bilo ravno zlatu.
Iako dame ne vole da se priča o godinama, a već smo ih, pardon, razotkrili u uvodu, naša je Riječanka šest godina starija od prve sljedeće suigračice. Međutim, nije kapetanica. Tu ulogu ima upravo druga najstarija Dina Lordan.
- Podižem li nekad ton? Ne, zapravo, spustim se na njihov rang pa da sve budemo iste. Glavnu riječ ima kapetanica.
Emmi se, osim po iskustvu, još po nečemu razlikuje od suigračica. Samohrana je majka dva dječaka.
- I svojoj djeci, ali i svim curama ovdje. Dječaci su u Rijeci s nonom i uživaju s njom. Nisu, nažalost, gledali utakmicu jer su bili na treningu, no inače gledaju uvijek. Hoće li sada možda doći navijati do Budimpešte? Nije daleko, istina, ali još nisam razmišljala o tome. Mislim ipak da će ostati u Rijeci.
Službeno najbolja vaterpolistica Hrvatske za 2019. godinu, danas članica Mladosti, igrala je u i inozemstvu (Italija), što je za Hrvatice u vaterpolu... Zadržat ćemo se samo na pojmu prava, ali prava rijetkost.
- Djeca su tada još išla u vrtić pa ih je čuvala moja majka, ali kasnije su došla u Italiju na dva mjeseca k meni. Nije bilo jednostavno jer bili smo udaljeni 800 kilometara, no nekako smo uspjeli sve izdržati.
I sad se pitamo kako Emmi uspije biti majka, igrati vaterpolo i još - raditi.
- Radim u kafiću ujutro, navečer treniram, a vikendom su utakmice. Mora se sve dobro organizirati, ali srećom lako se dogovorimo. Sve je prilagođenu tomu da uspijem i trenirati i raditi.
Mora da ste zavrtjeli za ekipu i neku rundu.
- Pa... Neću još ništa vrtjeti dok ne budemo u četvrtfinalu. Onda možemo laganini naručivati.
Slažemo se. Prvo Slovačka pa runde.
Medijska pažnja
- Nadam se da će nas ovog još malo promovirati. Smeta nam, naravno, što se samo piše o dečkima i mislim da bi bilo u redu da i mi dođemo malo u prvi plan.
Jadranske sirene ili Barakudice
- Mi smo Jadranske sirene, nikakve Barakudice. Preimenovali bi nas, ne, neće ići...