Dok su držali obranu Hajduka, navijači su se ljutili na stoperski dvojac Maloča i Milović, nerijetko ih smatrajući krivcima za loše rezultate. Danas, kad će dvojac M & M s tribina Poljuda bodriti svoje bivše suigrače, većina bi ih ipak više voljela vidjeti na terenu. Takva je sudbina igrača Hajduka, pogotovo domaćih, njihovu pravu vrijednost navijači spoznaju tek kad odu u druge sredine. A primjera je bezbroj.

Goran Milović danas je stoper kineskog Chongqinga iz Lifana, a Mario Maloča poljske Lechie, momčadi koja uoči zadnjega kola dijeli prvo mjesto prvenstvene ljestvice s Jagielloniom. Zadnjim kolom u kome standardni Maloča neće nastupiti zbog ozljede.

- Imam problem s listom, tako da sam već na odmoru. Planirao sam nakon sezone navratiti u Split, na turnir ''Četiri kafića'', moram posjetiti prijatelje i poznate, svratiti na Poljud..., a sada se plan pomjerio tjedan dana unaprijed, baš u vrijeme derbija - javio se Maloča, koji redovito prati sve što se događa u hrvatskom nogometu. 

- Gledam većinu utakmica, Hajduka naravno redovito. Prvenstvo je zanimljivo, Rijeka je malo odmakla, ali prvenstveno zato što je Dinamo nešto lošiji nego ranije, ostali su bez nekih važnih igrača. Hajduk? Standardno, bori se protiv sustava, nije im lako.

Iako je s Poljuda otišao prije samo godinu i pol dana, rijetki njegovi suigrači iz prve momčadi su još uvijek u istoj svlačionici.

- Kale je još tu od starijih, nešto mlađih i to je to. Više bivših suigrača imam u Rijeci, ha, ha, ha... Andrijašević i Bradarić, s Malešom sam igrao u juniorima, znam i Eleza.

No to ne znači da će navijati da Rijeka osvoji naslov prvaka. 

- Samo Hajduk, ako nije Hajduk, potpuno je svejedno tko.

Na tribine će u poznatom društvu, osim Gorana Milovića s njima će i Miro Čolak, dugogodišnji oružar Hajduka, koji se oporavlja od operacije.

- Miro je dobra duša Hajduka. S njim i fizioterapeutom Filipom Brnasom ostao sam dobar i nakon odlaska i nije bilo dileme s kim ćemo na tribine. Filip će se nervirati uz teren, mi ćemo na tribinama, bit će nam svima pomalo neobično, ali moramo i to probati. Nadam se samo da će biti dobra atmosfera, da će biti puno publike i naravno, da će na koncu pobijediti Hajduk. Znam da neće biti lako, Dinamo će učiniti sve da pobjedi, gori im pod petama, a najopasniji je Soudani, pravi igrač, iako se meni jako sviđa i mali Benković.

Dok je igrao za Hajduk, Mario bi redovito izbjegao prognozu rezultata, ovoga puta ipak je ponudio odgovor. 

- Bit će 1-0 za Hajduk, a gol će zabiti... Said. Rekao bih Ohandza, ali ne znam hoće li igrati, a i Said je uzeo 'moj broj'' 22, pa neka zabije on.

Mario je rođeni Zagrepčanin, no u izboru kluba presudilo je dalmatinsko porijeklo. Otac Zvonko je iz Kijeva pored Knina, a i mama Irena je počela navijati za 'bile' od kad je Mario preselio na Poljud. Ljubav su prenijeli i na Marijevog sinčića Niku, čije će se ime naći na trećem dresu Hajduka za sljedeću sezonu.

- To je tako, baš kao što kaže ime navijačke akcije ''Ili jesi ili nisi''. Kći Tea je prije par godina snimala editorijal za proizvode za bebe s logotipom Hajduka, ime sina će na dres... Hajduk je ipak Hajduk. 

Iako su mu Hajduk i Split i dalje u mislima, svidio mu se i život u Poljskoj. 

- Lijepo i mirno se živi, a ono što je posebno važno, nema toliko pritiska. Imam osjećaj da bi Hajduk postizao puno bolje rezultate kad igrači ne bi živjeli pod tolikim pritiskom... - zaključio je bivši kapetan Hajduka.