Promocije knjige ''Prvoplastika'' okupila je brojne ljubitelje košarke iz Splita, ali i drugih sredina, koji su došli u živo poslušati Božidara Maljkovića, Dina Rađu, članove stručnog stožera i sve koji su prije točno 30 godina iz prve ruke svjedočili čudu iz Splita.
Kako se tadašnja Jugoplastika popela na krov Europe doslovno je bilo sportsko čudo - kazao je emotivni Božidar Maljković koji je odmah pustio suzu:
- Meni i na otvaranju neke samoposluge potekne suza, kako mi ne bi potekla ovdje među vama.
Otvorio je Maljković srce pričajući o brojnim poznatim i nepoznatim detaljima uoči i tijekom Final Foura u Münchenu 1989., kako je motivirao Kukoča govoreći mu kako su mu noge toliko tanke da ih može u epruveti oprati za razliku od atleta iz Maccabija, kako je igračima pokazao program Final Foura u kome su oni na prijemu kod gradonačelnika Münchena, na rasporedu treninga, večera... svugdje bila na zadnjem četvrtom mjestu, kako su se Maccabi i Aris svađali tko će igrati u žutim dresovima, a to što i Jugoplastika igra u žutim dresovima nikoga nije zanimalo...
- Pa zbog nas su tada izmislili riječ 'autsajder'. Bila je to sjajna generacija, vrhunski talenti i ljudi. Ali takav je bio i cijeli klub, bili smo jedno tijelo i za nas su tada navijali svi, čak i protivnici. I jednu stvar ću kazati koja mi je na srcu, da su o budućnosti ondašnje države odlučivali čelnici košarkaških klubova umjesto političara - rata sigurno ne bi bilo.
Tri mjeseca uoči Final Foura Jugoplastika je izgubila od Barcelona u gostima 26 razlike. Priznao je Maljković da je tada napravio pogrešku i odveo igrače u obilazak trofejne dvorane Barcelone, koja je igrače toliko impresionirala da su podbacili.
Svaki dan sam im taj poraz ''nabijao na nos'' da kod njih proizvedem dišpet - kazao je Maljković, a onda mu je u riječ ''upao'' Dino Rađa.
- Jednu stvar si zaboravio. Jutro nakon utakmice otkazao si let, i za kaznu nas odveo na trening. Tek kasno navečer smo se vratili kući.
- Nisam zaboravio, ali ti si zaboravio gaće uoči finala pa je Mate Biljarista morao juriti u hotel po njih - replicirao je Maljković, što je iz publike potvrdio i sveprisutni Mate Pendo Biljarista.
Razgovor legendi koji je moderirao Marko Šapit prekidan je pljeskom i ovacijama, a posebno je emotivan bio Dino Rađa.
- Mi smo voljeli košarku i zbog toga je to sve i izašlo iz nas u tom prvom finalu. Do kraja života žalit ću što nisam vidio krcatu Rivu jer nam policija nije moga osigurati prolazak autobusa, nego su nas odmah uputili pred dvoranu gdje je bilo milijun ljudi. I jedna starija gospođa koju nikad prije i nikad kasnije nisam vidio, a koja nam je svima ljubila ruke i govorila: ''Fala vam dico''.
Još jedna klupska legenda Željko Jerkov svjedočio je rađanju te velike momčadi kao član stručne komisije.
- Božo mi je dugo nakon odlaska iz Splita kazao kako je tadašnja Jugoplastika bila bolje organizirana od Barcelone i Reala u kojima je radio. Svako od nas je imao svoju ulogu i nitko se nije miješao u rad onome drugome. Bilo je tu jako puno vrijednih i važnih ljudi koji su zaslužni za to što je Jugoplastika postala vrhunski klub. Mi smo i ranije bili veliki klub, osvojili smo dva Kupa Radivoja Koraća, ali ova generacija digla ga je za stepenicu više, na krov Europe. Po još jednoj stvari smo jedinstveni, za razliku od svih ostalih klubova iz bivše države, mi smo sve svoje najbolje igrače stvorili sami, u svom omladinskom pogonu - kazao je Jerkov.
Otkrio je Maljković i kako je potpisan bogati sponzorski ugovor s talijanskom tvrtkom POP 84.
- Biba (Josip Bilić op.p) bi dolazio u klub u 6:30, ja u 7 i kvarat, prije posla bi popili kavu... Na vrata je to jutro pokucao neki čovjek, predstavio mi se i kazao kako se i on preziva Maljković, i ponudio nam sponzorstvo. Želio je sponzorirati Hajduk, no mi smo na pregovore s talijanskim vlasnikom tvrtke poslali Skansija, Jerkova i Šolmana koji su igrali u Italiji i znali su jezik, i oni su sve dogovorili. Inače, kad je riječ o Hajduku, meni nakon moje Crvene Zvezde najdražem nogometnom klubu, žao mi je što više nije ono što je nekad bio. Znam mnoge ljude iz Hajduka, pa i iz Torcide koji su mi i šal poklonili kad sam se prvi put vratio na Gripe s Panathinaikosom, volio bih da se vrate tamo gdje im je mjesto. Pazite, ja sam u Splitu trener bio četiri godine, a u tom se razdoblju na klupi Hajduka promijenilo čak devet trenera...
Na kraju cijele priredbe Dino rađa je zamolio sve da minutom pljeskom pozdrave one koji više nisu među živima:
- Šjor Joža, šjora Stana, Cvita, Milas, Poduje, Dvornik... nabrajao je Dino dok je dvoranom odjekivao gromoglasni pljesak i skandiranje ''Ju – go – plasti – ka...''