E, vidite, splitski tenis nisu samo Firule. I mi s Baterija možemo uspjeti, rekao nam je Mate Pavić (24).
Put Firula nije daleko, tek dva bloka dalje, no tih nekoliko stotina metara udaljenosti isto je kao da pričamo i o nekoliko stotina kilometara.
Najpoznatiju tenisku ulicu na svijetu proslavili su Goran Ivanišević, Nikola Pilić, Mario Ančić, Željko Franulović... A Baterije? Onaj tko je imao oko za prepoznavanje tenisača mogao je tamo negdje 1998. ili 1999. vidjeti upornoga klinca koji nabija tu žutu lopticu i sanja velike stvari.
- Drugačije je na Baterijama nego na Firulama, ovdje kod nas je više klub za rekreaciju. Ali i iz rekreacije se može nešto napraviti. Ma tu je bio cijeli moj svijet, sestra Nađa i tata Jakov su bili na teniskim terenima, a mama Snježana, teta u vrtiću, radila je baš iznad terena - kaže Mate.
Kad ti je sestra trenerica
U tom svijetu žuta loptica bila mu je sve. Gotovo svaki dan odlazio je na treninge osam godina starije sestre Nađe, a kad je ojačao, i on je uzeo reket u ruke.
- Nađa je bila jako dobra kao juniorka, no imala je tešku ozljedu. Morala je na operaciju, koja nije dobro prošla, pa je otišla na još jednu, i tako je sa samo 20 godina bila prisiljena prestati - rekao je Pavić.
Kaže se da onaj koji nas gleda s nebesa nikad ne zatvori jedna vrata a da ne otvori druga, pa je Nađa tako uzela brata pod svoje. Počela ga je trenirati i putovati s njim na turnire.
- Sestra me počela trenirati kad sam imao 15 godina i radila je sa mnom kroz moj juniorski staž. Bilo je svega, naravno i svađa, no s obitelji je puno lakše prolaziti kroz surov teniski život. Ona mi je jako puno pomogla u to vrijeme i bez nje ne bih sve ovo postigao - kaže Mate.
Više mu nije trenerica, no i dalje je u timu. I za Matu nezamjenjiva.
- Danas je više kao menadžer, brine se o svemu, putovanja, zrakoplovne karte, smještaj... Ma sve što treba da ja mogu misliti samo na tenis - rekao je Pavić.
Ima dvostruki osvajač Australian Opena još jednu sestru, pet godina stariju Mateu. No njoj tenis nikad nije bio izbor.
- Nikad nije bila u sportu, a završila je arhitekturu.
Košarkaš na dvije godine
U petom razredu Mate je u ruke uzeo mnogo veću loptu. Onu narančastu, za košarku. S 11 je godina pokucao na vrata KK Splita i krenuo s treninzima.
- Košarka je moja druga ljubav, zadržao sam se dvije godine u klubu, no kad je ovo s tenisom postalo ozbiljnije, onda sam prestao - kaže Pavić.
Za košarkom je lud i danas, navijač je Miami Heata, bio je i na nekoliko utakmica uživo, no dane u žutom dresu brižljivo čuva u svojem srcu.
- Nisam bio loš košarkaš, igrao sam na poziciji razigravača. Više sam šutirao nego razigravao, no teško je reći bih li napravio neku karijeru, bio sam ipak još mali. Tek sam kasnije, kad više nisam bio u košarci, jedne godine izrastao za 22 centimetra. Međutim, košarka mi je puno pomogla s motorikom - istaknuo je Mate.
Tenis, vrhunski tenis, jako je skup. A Pavić i njegova obitelj nisu imali previše novca. Skupljalo se za svaki turnir i putovanje. Pazilo se na svaku kunu.
- Teško je na Touru bez novca, tenis je surov i skup sport, nije bilo lako kroz to sve prolaziti. Nisam morao spavati u automobilima ili ispod mosta, nije moja obitelj bila u neimaštini, no postojao je taj pritisak. Otac je sav novac ulagao u mene, i bio je to, naravno, velik rizik. Nitko nije mogao garantirati da ću uspjeti - u dahu je ispričao Pavić.
Pomagao i Blankin trener
Kaže da pomoći od krovne teniske organizacije u Hrvatskoj nije dobivao.
- Nisam imao nikakvu pomoć od HTS-a, sigurno ne kad mi je najviše trebalo. No ni mnogi igrači prije mene i poslije mene nisu od HTS-a dobili podršku. Financijski je sve palo na leđa obitelji. A pomogli su i neki drugi ljudi.
Prije svih Bojan Marinović - obiteljski prijatelj i trener Blanke Vlašić.
- Bojan mi je bio i kondicijski trener do 19. godine. I on mi je puno pomogao u karijeri. Ma bez tate, sestre i Bojana svi ovi trofeji ne bi bili u obiteljskoj vitrini.
Problemi s novcem Matu su prisilili da odustane od singla. Ili točnije, manjak financija nije mu dao pravu priliku. Bio je u singlu peti junior svijeta, ali u seniorskom tenisu ubrzo se okrenuo parovima.
- Gurao sam nekoliko godina na obje fronte, no u parovima sam počeo odmah ostvarivati odlične rezultate. S 18 godina igrao sam finale ATP-a u Zagrebu s Ivanom Dodigom. Parovi su mi osiguravali novac kojim sam mogao dalje financirati svoju karijeru.
Igrao je Pavić singl u rujnu prošle godine, no ozbiljan tenis u pojedinačnoj konkurenciji ne igra već godinama.
- Odluka da se okrenem parovima pokazala se ispravnom, no ipak ostaje taj neki žal zbog singla. Nikad mu nisam dao pravu priliku, nikad nisam cijelu godinu samo njega trenirao i igrao. Tako da zapravo ne znam što sam mogao napraviti i koliko dobar biti.
Matu nećete vidjeti da vozi skupi automobil niti da se razbacuje novcem. U karijeri je zaradio milijun i pol dolara, no na njemu to nikad ne biste primijetili.
- Novcem se ne razbacujem, većinu novca koji zaradim dalje ulažem u sebe, trenere i bolji program. Za auto ili stan će biti vremena.
Za dva naslova u Australiji osvojio je 283.000 eura, no ne ostane baš previše novca kad se plate svi računi, treneri, putovanje, smještaj...
- Godišnji budžet, naravno, ovisi o puno toga, treneru, programu i slično, no meni godišnje da izguram sezonu treba minimalno 100.000 eura.
To je život tenisača u parovima, novac nije ni izbliza toliko dobar kao u singlu, no ako si u vrhu, kao Mate, onda je lakše.