Grad Zagreb može se pohvaliti mnogim kulturnim i prirodnim ljepotama. Stadion u Maksimiru svakako nije jedan od njih. Raspadajuće ruglo trn je u oku svim Zagrepčanima i Hrvatima. U ambiciozni projekt izgradnje suvremenog nacionalnog stadiona ulupano je 470 milijuna kuna, a za taj novac smo dobili trganje betona, toalete iz najgorih noćnih mora, kablove koji vire na sve strane i još mnogih drugih bonusa. Ali, to nije sve! Dvojica radnika koji marljivo čiste stadion prije utakmica dobili su ozljede glave kao posljedica opadanja pločica. Grad Zagreb mudro šuti i ne poduzima ništa znajući da je stadion najveća boljka glavnog grada. Gradonačelnik Milan Bandić tvrdi da su mu ruke vezane te referendumom namjerava prepustiti odluku građanima. Na alarmantno stanje reagirao je i Zdravko Mamić koji je čak ponudio mogućnost igranja domaćih utakmica u Velikoj. No, namjeravaju li 'modri' igrati europska natjecanja, Zecov stadion neće zadovoljiti propisane uvjete. Nakon novog propusta, čelnici Uefe neće moći progledati Dinamu kroz prste. Krajnje je vrijeme da se nešto poduzme, dok nekoga 'ukleti' stadion ne dođe glave. Preseljenje stadiona na Kajzericu za manji iznos, dogradnja i dotjerivanje maksimirske 'ljepotice' ili rušenje i nanovo građenje novog stadiona? Što vi predlažete?