Još dva sata prije početka kolone su ljudi stizale prema stadionu. Gotovo svi u dresovima i majicama, na leđima se ponosno isticalo Oršić, Petković, Ivanušec, Olmo..., bili su zastupljeni i retro dresovi iz 1982., majice kao počast 1967., pa i dres s napisom "Mučko đubre". Valjda je i on zaslužio mali dio zasluga za još jedan naslov...
A pred južnom tribinom neviđena gungula. Djeca iz valjda svih zagrebačkih nogometnih škola, pa i oni koji su stigli autobusima izvan Zagreba, napunila su južnu tribinu, pun jug navijača u plavom nismo vidjeli valjda od '90-ih, kada su odande Bad Blue Boysi diktirali navijanje u okršajima s Partizanom, Newcastleom, Atleticom...
I dok su europski veslački prvaci braća Sinković, koji sat nakon novog zlata, poslala posruku podrške i čestitke Dinamu, kao i Tin Srbić, Kruno Simon, Filip Zubčić, Ivan Kelava, hrvač Ivan Šačić..., stadion se punio. Kao da je Liga prvaka, kao da je nešto veliko. I bilo je veliko. Velika fešta, za 24. naslov prvaka Dinama koji je pronašao sinergiju s navijačima, sa svojim sugrađanima.
Kevin Theophile počeo je na klupi, ali uoči utakmice vidjeli smo ga kao rijetko kada: nasmijanog, ganutog, čak je u jednom trenutku i prstom prošao ispod oka kao da briše suzu. I dobio je pljesak, kao rijetko kada u pet maksimirskih godina. Francuz je za odlazak dobio, uobičajeno, uokvireni dres.
U doslovno vatrenoj dobrodošlici igračima dok su izlazili iz tunela, zapadna je tribina bila puna, kao i južna, a na sjeveru su se Boysi grupirali tako da su kutevi ostali prazni. Na igračima se vidjelo uzbuđenje zbog punih tribina, što nas je vratilo u doba nekih bivših proslava naslova prvaka. Nezaboravnih.
Gosti su, pristojno, došli s velikim buketom cvijeća koji je Goričin kapetan Filip Mrzljak uručio Dominiku Livakoviću, a kad je Luka Ivanušec dobio nagradu kao najbolji igrač proljeća, u izboru navijača, na sjeveru je krenula plava dimna zavjesa.
Ma u takvom svečanom i slavljeničkom dekoru čak je i Ivan Bebek dobio pljesak i dostojanstveno primio nagradu za "posljednju utakmicu u karijeri najboljeg hrvatskog suca zadnjih godina", kako su ga najavili. Pardon, tri nagrade. Dinamov dres s brojem 318 (broj utakmica koje je sudio u 1. HNL), Goričin s istim brojem i uokvireni hrvatske reprezentacije.
Zbog svega toga početak utakmice kasnio je pet minuta, ali nitko se nije bunio. Kao što se nikome nije ni žurilo kući te svečane slavljeničke večeri u Maksimiru.