Lijepa, pametna i uspješna. Tako se u tri kratke riječi može opisati Iva Todorić (26), košarkašica Medveščaka, koja se može pohvaliti kao dvostruka kadetska i šesterostruka seniorska prvakinja, osvajačica Europskih sveučilišnih igara, juniorska prvakinja Europe u diviziji B... I da, od ove godine i najbolja igračica lige. Ivina priča je počela, tamo gdje obično i počinju takve priče, u malom, pitoresknom mjestu.

- Pošto sam iz malog mjesta gdje, kad su žene u pitanju, nema prevelikog izbora za sport, počela sam trenirati košarku. Rodica me nagovarala, iako sam htjela na rukomet - kaže Iva.

Malo mjesto su Zmijavci pored Imotskog. A mala Iva zavoljela je košarku i preselila u Zagreb. Razlog nije bio košarkaški.

- Odlučila sam studirati ekonomiju. Upisala sam u Zagrebu fakultet i tek onda stupila u kontakt s košarkaškim klubom Medveščak. 
Živjela je u Studentskom domu Stjepan Radić.

- Prvu godinu fakulteta živjela sam u studentskom domu Cvjetno naselje, a onda sam se na drugoj godini preselila na Savu. Najviše me  zanimalo zašto svi pričaju o Savi kao domu koji ima dušu. I odmah sam shvatila, čim sam došla. Sava stvarno ima dušu. Domski život je predivan. Mislim da nisi pravi student ako nisi osjetio kako je živjeti u domu. Upoznala sam jako puno ljudi, puno toga proživjela...

Osim što je igrala košarku i magistrirala ekonomiju, Iva je na kineziološkom fakultetu držala i predavanja. Uz sve to, stigla je i ponuda iz Sjedinjenih država. 

- Imala sam ponudu iz Floride, ali nije to to. Amerika me nikad nije privlačila, previše sam nostalgična. Uostalom, Amerikanke dolaze u Europu igrati košarku.

Nakon što je sezonu okončala naslovom prvakinja i titulom najbolje igračice prema mišljenju struke, Iva dvoji hoće li nastaviti karijeru.

- Nisam produžila ugovor. Magistrica sam ekonomije i nekako mi je sve veća želja da se zaposlim. Tu su i godine... Pokušala sam na početku sezone igrati i vani. Ali, bilo je nesuglasica i nisam potpisala ugovor. Vratila sam se i shvatila da ću otići samo ako dođe sjajna ponuda. Ako ne, zaposlit ću se...

Ženska košarka, ruku na srce, u Hrvatskoj nema neku popularnost. No, da pogledate samo jednu utakmicu i vidite koliko djevojke ulažu truda, promijenili biste mišljenje. Uostalom, Iva nije jedina akademski obrazovana igračica u ženskoj košarci, što je, pa opet ruku na srce, u popularnijim sportovima, rijetkost. Uz to, Iva ima i sportske gene, majka Nada igrala je rukomet u kultnoj Pionirci iz Imotskog, dok je tata Boro bio napadač Mračaja, gdje su potekli Gudelj, Boban...

- Ako se dobro organizirate, sve stignete. Bilo je dana kad je bilo teško uskladiti treninge, ispite, učenje, ali bi mi klub izašao u susret, dogovarala sam individualne treninge. Borbena sam, nikad se ne predajem, takvi smo mi Imoćani...

A za te njene riječi ima dokaza napretek. Zmijavci su Hrvatskoj dali dosta, od Ivana Gudelja, jednog od najboljih nogometaša u povijesti Hajduka, Mladena Karoglana, najpopularnijeg hrvatskog nogometaša u Bragi preko Ante Rebića, viceprvaka svijeta, pa do Zvonimira Bobana. Sjetite se Rebićevog trka uoči gola Argentini. Već je pokazivao klupi da ga mijenja, da ne može više, a onda stisnuo zube i rekao: Ajde, još ću skupiti snage za jedan trk. Taj trk donio je Hrvatskoj vodstvo.

- To je karakteristika ovog podneblja. Ostavljamo srce na terenu. S Rebićem sam išla u osnovnu školu, Gudelj mi je susjed, a s Karoglanom sam prijateljica. I Zvonimir Boban je potekao odavde - kaže Iva.

Trenutačno odmara u Zmijavcima. 

- Odmaram, pijem kavu. To mi je najveći porok.

A, osim što je atraktivna na parketu, Iva dosta pažnje posvećuje i modi.

- Volim modu, volim se lijepo odjenuti, uslikati i objaviti na Instagramu, što je i vidljivo na mom profilu, ha, ha... Ono što baš obožavam je kuhanje i isprobavanje novih recepata. 

Inače, umalo zaboravismo, Medveščak je prošle sezone umalo ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Na utakmici protiv Splita, pazite sad ovo, djevojke su imale šut 25 od 95!! Naravno, izgubile su 67-63. 

- Ja sam tu utakmicu imala šut 2-17! Nevjerojatno. To je bio takav dan. Ništa nam nije ulazilo, bio je početak sezone, igralo je nekoliko mladih igračica, kojima su to bile prve minute... Srećom, to je bio samo loš dan. 

Točno. Na kraju sezone, upravo u Splitu su podignule pehar.

- Posebni mi je gušt bio dignuti pehar u Splitu najviše zbog publike koja mi je vikala da sam nemoćna - zaključila je Iva, djevojka, koja je sasvim dobar primjer da studij i profesionalni sport ipak mogu zajedno.