Da je kojim slučajem država, zagrebačka Dubrava na tablici medalja bila bi na 31. mjestu, ispred Švedske, Danske, Ukrajine, Češke, Slovačke...
U samo nekoliko stotina metara obiteljske su kuće Sandre Perković, Josipa Glasnovića, Manuela Štrleka, Filipa Hrgovića i Ane Šimić. Pet hrvatskih olimpijaca zasad imaju dva zlata, dok je Hrgović osigrao najmanje broncu.
Velika hrvatska zastava krasila je kuću Sandre Perković. Unutra je baka Ruža molila krunicu, dok je majka Vesna šetala. Čas u garaži, čas u kuhinji... Nervoza je bila velika. Sandra je dvaput pogriješila i ostao joj je još jedan hitac. Samo jedan.
Bakina molitva
- Molila sam krunicu da joj da snage za taj posljednji hitac. Sigurna sam da joj je Bog pomogao - rekla je 90-godišnja Sandrina baka Ruža.
Sandra je bacila 69.21 metar i bio je to znak da je zlato u džepu. Mama Vesna skakala je od sreće, a baka Ruža nazdravila domaćom rakijom od grožđa.
- Mamaaa, volim teee i nadam se da si ponosna na mene. Opet sam zakomplicirala stvar. Gađala sam mrežu kao Ronaldo - rekla je Sandra, a majka, na rubu suza, gledala i poslala Sandri poljubac.
- Kad sam ispustila disk iz ruke, znala sam da je to zlato i da me nitko ne može stići. Odmah sam se opustila. U kvalifikacijama sam izgubila valjda pet kilograma, u finalu isto... Ma, vraćam se kući kao manekenka - rekla je kroz smijeh Sandra.
Majci Vesni odmah su došli čestitati susjedi.
- Ovo je Sandrina frizerka, ovo je njena sestra - predstavila je mama prve čestitare, a sestre odmah pohitale baki Ruži.
- Bako, jeste izdržali?
- A, ne pitajte, jedva...
Nakon svakog natjecanja mama Vesna Sandri pokloni plišanu igračku. Sandra ih ima punu sobu, no na svako natjecanje uvijek nosi jednu - Hello Kitty.
Nigdje bez lutkice
- Kad je spremala stvari za Rio, samo je gledala da ne zaboravi plišanu igračku. Spakirali smo stvari, a ona me pitala: ‘Mama, gdje je Kitty?’ Stara je 12 godina, oprana je valjda tisuću puta, ali Sandra je obožava. Ima milijun drugih, ali ona baš tu uvijek nosi - kaže mama Vesna.
U tom trenutku netko je shvatio da nema Lua. Tko je Lu? Špic, Sandrin pas.
- Lu - dozivala je mama po kući. No, ništa.
- Sandra mi ga je dala na čuvanje - pričala je mama kad je odjednom čula lavež. Lu je pronađen.
Potom su svi sjeli pred televizor i gledali Filipa Hrgovića.
- Ajde, Filipe. On je isto iz Dubrave - napomenula je mama Vesna.
Druga runda, udarac, nokaut i - medalja.
Još Ana i Manuel
- Očito ima nešto u toj Dubravi. Daj Bože da svih nas pet iz Dubrave, kako je Sandra rekla, osvojimo medalje - rekao je Filip Hrgović.
Zasad je odlično - tri od tri. Sandra, Josip i Filip su osvojili medalje. Na redu su Ana i Manuel. Pet od pet? Zašto ne, čudan je to kvart, djeca se igraju sa živcima roditelja. Josip je osvojio zlato nakon dramatičnog raspucavanja, Sandra je dvaput ostala na posljednjem hicu, a Filip je morao nokautirati protivnika...
No nije tu kraj priče, Dubrava čeka još dvije medalje iz Rija. Manuele, Ana, jeste čuli?