Kad je sudac Michael Oliver dosudio kraj utakmice, nitko se nije radovao. Portugalci su odradili posao i upisali pobjedu koja im ne znači ništa, a hrvatski nogometaši nisu znali je li ih taj poraz izbacio iz europske prve lige ili nije.
Čestitali su jedni drugima, šetali prema svlačionicama, a jedini koji je razvukao osmijeh od uha do uha bio je Mateo Kovačić.
I prava je šteta što nije bilo publike jer u 90. minuti, kada ga je Dalić izvadio iz igre, sigurno bi dobio ovacije. Što mu se na utakmici reprezentacije nije dogodilo valjda od studenog 2013. i partije protiv Islanda.
Unatoč porazu, ma i da smo ispali u B rang Lige nacija, ovo je bila njegova utakmica. Utakmica u kojoj je Kova pokazao da zna (to nikad nitko nije ni sumnjao) i da može vući reprezentaciju. Čak su golovi u toj priči manje važni, njegova je igra protiv Portugala bila napokon na top razini, ali i ti su pogoci pokazali dvije stvari: da mora igrati ofenzivnije i dolaziti iz drugog plana, te da ima jako dobar udarac. Koji prerijetko koristi.
- Znače mi puno golovi, nisam zabio puno za Hrvatsku, tek jedan, sretan sam, ali to je najmanje bitno. Gleda se kolektiv, jedino dobivamo kolektivom. Bilo je dobro, ostanak u ligi je plus za nas i cijelu Hrvatsku. Nismo ponosni jer smo izgubili, ali bili smo čvrsti i odgovorni. Primili smo par glupih golova zbog grešaka, ali najbitnije da smo ostali u A skupini - govorio je Kovačić nakon utakmice.
Točno, važna je momčad, rezultat, igra... Uostalom, i Javeier Mascherano je, recimo, u gotovo 600 utakmica u karijeri zabio pet golova, za Argentinu tri u 147 nastupa. Ili da ne otvaramo staru ranu imena Lilian Thuram. Ali svoju su ulogu u momčadi obavljali. Kova nije.
Jesu li ga kritike nakon Švedske motivirale i potaknule, nije ni važno. Važno je da je Mateo "grizao" izrovani poljudski travnjak, oslobodio se, jurio, gradio i zatvarao. Pa je i zabijao. Tek drugi put u seniorskoj karijeri zabio je dva gola na jednoj utakmici. Prvi je to put uspio za Inter, protiv Stjarnana u Europskoj ligi 2014.
I važno je da ovo postane njegova konstanta u kockastom dresu, a ne bljesak. Da preuzme odgovornost i odvaži se, da povuče, pa i rješava utakmice.
I nek natjera Dalića da zbog njega mijenja formaciju! Kad je već jasno da mu bolje odgovara ofenzivnija uloga 'osmice', koju Hrvatska u uobičajenih 4-2-3-1 i nema. Modrić i Brozović zacementirani su u veznom redu, a kamo onda s Kovačićem, Vlašićem, Pašalićem, Kramarićem, Petkovićem ako se vrati u formu...? Ni jedan od njih nije (rado) krilo ni usamljena špica. I svi zaslužuju igrati u prvoj postavi.
Pa bilo to 4-1-4-1 ili 4-4-2 ili neka varijacija s trojicom otraga i jačim veznim redom, ovakav Kovačić mora igrati.
To su slatke Dalićeve brige. Koje mu je na kraju ove tmurne godine nabio Mateo. Probuđeni, pravi Kovačić.