Puška u zraku, veselje i suze u očima tijekom intoniranja hrvatske himne. Postolje i himna Lijepe naše na Olimpijskim igrama je san svakog našeg sportaša, a to je već iskusio hrvatski strijelac Josip Glasnović (36).
Njegovo zlato u trapu na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine jedan je od ljepših hrvatskih trenutaka za naš sport. Do 2012. godine većina Hrvata nije znala što je to uopće trap, što su to glineni golubovi, a onda su nas Giovanni Cernogoraz pa Glasnović pretvorili u svjetsku silu, a na medalju u trapu već unaprijed računamo.
Prošle su četiri godine od tog zlatnog trenutka hrvatskog sporta i Glasnović se spremao na obranu medalje, ali korona virus poremetio je sve.
POGLEDAJTE VIDEOPORUKU FILIPA MIHALJEVIĆA
- Slažem se s odgodom Olimpijskih igara, mislim da je prvenstveno bitno moje zdravlje i zdravlje svih sportaša i ljudi u svijetu. Moja forma i pripreme su uvijek planirane i tempirane za najvažnija natjecanja, pa je tako forma planirana za OI u srpnju. Kada MOO odluči novi datum OI, tada s trenerima radim moj plan priprema i tempiranje forme. Neće ništa utjecati na moju formu i pripreme jer u zadnjih nekoliko godina imam odlične rezultate - kazao nam je Glasnović.
I što se promijenilo nakon te zlatne medalje? Mnogi su ga tapšali po ramenu nakon što se vratio iz Rija sa zlatnom medaljom. Htjeli su se slikati s njim, pozdraviti, obećavali su mu sve i svašta, ali kako to biva u Hrvatskoj, na sve se zaboravilo preko noći. Josip i dandanas nema uvjete kakve zaslužuje olimpijski pobjednik.
- Nemam svoju streljanu, niti odlazim na treninge jer radi virusa moram ostati doma. Kada sam osvojio zlato u Svjetskom kupu 2019. godine i postavio svjetski rekord pogodivši 125/125, bio sam kod gradonačelnika Bandića i obećao je riješiti problem mojeg budućeg treniranja kroz par mjeseci pa smo dogovorili da privremeno rješenje bude streljana u Lukavcu. Unatoč uspjesima, i dalje nemam svoju streljanu i uvjete kakve zaslužuje olimpijski pobjednik. Nadam se da će se u budućnosti riješiti ti problemi.
Glasnović je prije desetak dana nastupao na Svjetskom kupu u Cipru gdje je bio 16., a njegov brat Anton osvojio je prvo mjesto. Vratio se u Hrvatsku, ali ne izlazi iz kuće. U izolaciji je, kao i većina ljudi u Hrvatskoj.
- Vrijeme provodim sa svojom obitelji gdje svaki dan radimo nešto kreativno, družimo se...Naravno da me ometa ova karantena jer su zabranjene i mjere treninga, tako da doma odrađujem suhi trening i psihološku pripremu. Ali ovim putem želim pohvaliti ministra Beroša i struku koji rade sjajan posao.
Četiri godine su prošle. Streljana u Riju je zapuštena i u raspadu, Olimpijske igre kao da se tamo nisu niti održale. No to mjesto ostat će zauvijek u srcu našeg prvaka koji je izdominirao konkurenciju.
- Sjetim se često Rija jer su mi ostale lijepe uspomene, od dodjele medalje do hrvatske himne. A medalja? Ma ona je na sigurnom. Čuvam je u originalnoj kutiji u sefu.
Josipu je 36 godina i da je u nekom drugom sportu, recimo nogometu, polako bi razmišljao o mirovini. No streljaštvo je sport u kojem natjecatelji traju i preko 40. godine, ali sve ovisi o uvjetima koje imaju.
- Želim se fokusirati na Olimpijske igre u Tokiju i to mi je glavni cilj, a poslije Tokija ću vidjeti što će se dogoditi. Ako se poprave uvjeti za kvalitetno treniranje, kako to zaslužuje olimpijski pobjednik, svakako želim ostati u sportu duže vrijeme, dok god zdravlje i motivacija budu na visokom nivou - zaključio je Glasnović