Kao da je morska vila, sve je moje snove ostvarila..., pjevao je nakon utakmice protiv Mađara najveći zbor na svijetu. Njih 20-ak dolje na parketu plus društvo od oko 16.000 ljudi na tribinama. Hrvatska je u Splitu pobijedila pet puta, u istom stilu predstavili su se i u Zagrebu. Pet razlike, 27-22 protiv Mađarske, kao posljednji dokaz da Hrvatska zna što želi na 'svom' Svjetskom prvenstvu.
- Nije još ziher, nije još ziher! - vikao je svojim nasmiješenim i sretnim igračima Lino Červar samo koju minutu nakon što je utakmica završila. I Lino se smijao, i on je pjevao 'Morsku vilu', himnu hrvatskih rukometnih pobjeda. No oprezan je izbornik, zna da posao još nije gotov i nije želio da se njegovi igrači opuste ni na trenutak. Snage je sve manje, šest utakmica je iza naših junaka, nema više lakih utakmica.
- Ma bit će snage do kraja, valjda hoće - uz osmijeh je rekao Ivano Balić. Leđa su u groznom stanju, boli ga sve živo, ali daje cijelog sebe. Protiv Mađara je igrao srednjeg, desnog, prvi se vraćao u obranu, spriječavao kontre... I imao veliku pomoć suigrača, omiljenog mu 'nasljednika' Duvnjaka, standardno fenomenalnog Čupića, uvijek odličnog Vorija, ali i prvog čovjeka utakmice Tončija Valčića. Alilović je obranio što je morao, Losert ušao, obranio sedmerac i izašao. Svoj dio posla je napravio, kao i svih njih 14 ove večeri.
A nije bilo lako, ti Mađari su čvrsti, opasni i neugodni. Lomili smo ih 40 minuta, nikako nismo mogli na više od dva razlike. No slomili smo ih, toliko da smo zadnjih desetak minuta mogli igrati bez nervoze. Takva je ova Hrvatska, i kad je teško i kada su umorni - pobjeđuju! Uz ovakvu podršku s tribina tako i mora biti.
Slijedi Slovačka, slijedi sedmi čin priče pod radnim naslovom 'Hrvatska - svjetski prvak'. Nedjelja, 20.30 sati, vidimo se na tribinama. Ili pred televizijskim ekranima...