Ovo me sve baš podsjeća na Portugal. Rečenica za kojom su u zadnjih desetak dana posegli mnogi, ne baš toliko, doduše, da postane popularnija od one da su sljedeća dva tjedna ključna. Naravno, nipošto nije postala duhovita jer sve ono što su Hrvatice, do polufinala protiv Francuske, činile u Danskoj, baš je nalikovalo i prizivalo taj zlatni Portugal 2003. Neće, nažalost, osvojiti Europu, kao što su svijet niotkud prije 17 godina Balić, Metličić, Lacković, Džomba i ostali, ali poveznica ima napretek. Pa i ova mora biti također; njihovo zlato bit će bronca, osvoje li je danas protiv Danske (15:30, HRT 2).
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometašice po broncu
- Mi smo isto bez boda došli sa zadnjeg Eura. Moji su dečki napravili rekord koji nitko nikad neće oboriti, ma ni u jednom sportu. Pa mi smo bili čak i iza Izraela godinu ranije u Švedskoj, a onda u godinu i pol postali svjetski i olimpijski prvaci. To se neće ponoviti nikada više. Naše su djevojke već sada napravile ogroman pomak i stvarno im kapa dolje - čestitao je, naravno, i Lino Červar svemu što su dosad napravile Hrvatice u Danskoj.
I možda još hoće...
- Ma, neće taj poraz od Francuske ništa pokvariti, one su bile bolje. Možda su naše cure počele misliti da mogu baš svakoga dobiti, a možda su trebale više u glavama ostati kao potpuni autsajder. Mi smo, kada usporedimo uvjete, bili goloruki u toj utakmici. Ne možemo se uspoređivati s Francuskinjama, Norvežankama, Šveđankama, Dankinjama, koje imaju dvorana koliko hoćete, to je kao dan i noć. Pa jedna Nizozemska uložila je milijarde u sport, a mi smo je bez rukometnog doma, za koji ne znam što još moramo napraviti da ga dobijemo, pobijedili! Što? Da odemo iz svemira? Evo, čuo sam da su djevojke prije nego su otputovale u Danskoj morale iseliti iz Doma sportova u Kutiju šibica. To je sramota!
U koju u ovom trenutku, danas, ne želimo dublje jer sve je zahvaljujući njima, usprkos i toj činjenici, tradicionalna rukometna siječanjska groznica prvi put malo uranila.
- Oduševile su me sve, počevši od Ćamile pa do svih ostalih. Znate što, ekipa koja ima Ćamilu ne može biti autsajder. Joj, što bih dao da ja imam jednu Ćamilu u svojoj ekipi, takvog šutera...
Linina ekipa, znate već, u siječnju je nakon deset godina ušla u europsko finale, uzela srebro za skoro pa savršeni početak godine. Kraj? Tko bi rekao da će imati priliku postati takav sa ženskom broncom, prvom medaljom u povijesti!
- Ova je godina apsolutno u znaku rukometa. Ovo je dominacija jednog sporta, izvornog dvoranskog sporta koji nije amerikaniziran, najpopularnijeg, bez obzira što ga neki žele ignorirati. U vremenima kada je "lockdown" kada nije dopuštena ni komunikacija među ljudima, ove su cure poslale poruku nade, odisale radošću, osmijehom te pokazale da u ova vremena sport može ponuditi nešto više. Nisu nas ostavile ravnodušnim. Šoštarić se borio u neimaštini i zaslužio je tu medalju.
Koju, recimo, Danska na EP-u nije osvojila 16 godina! Mi smo se žalili i žalimo se, a, eto, ne mogu medalju osvojiti ni oni koji su svjetski vrh, koji imaju sve moguće uvjete...
- Svjesni smo da nikad nećemo imati takve kao što ih imaju elitne reprezentacije. Takva je i Danska koja je odlična, pa držala se s jednom Norveškom sve do deset minuta prije kraja. Mislim da će one sada biti i pod pritiskom i da je tu naša šansa.
Ako nam je ne oduzme kombinacija Herninga i domaćina. Sjećate se, u polufinalu muškog Eura 2014. sudački tornado koji su tada u Herningu proizveli njemački suci Helbig i Geipel katapultirao je Dance u finale...
- Već sam više puta to rekao i stojim iza toga; da smo se zvali Njemačka ili Francuska, osvojili bismo to zlato. Ali, to je bila Hrvatska i trebalo ju je zeznuti...